уторак, 14. јун 2016.

Gulaš na minus šes'

Iza gvozdene zavese vol 1


Ne,nisam nikad naročito poštovao istočni blok. Hladno, sivo, ukalupljeni mozgovi, ali dovoljno daleko od mene. Za širinu gvozdene zavese. Deluje figurativno i malo, ali u praksi dovoljno.
I prva iskustva su bila djene djene, Temišvar-korektno, službeni put u Budimpeštu pamtim po radosnom povratku i činjenici da je to jedino mesto na planeti  sa koga sam vratio pare od dnevnica- i to dovoljno da kupim dobar monitor. Moj predstav i predubedjenje uz njihov odnos prema onima koji ih ne vole su bili dovoljni elementi.

Ali, uvek ima ali, krenu majstori da mi igraju po živcima. Imao sam utisak da su od mene očekivali da se zalijem u temelj kuće kao u onoj narodnoj "Zidanje Skadra na Bojani". Pogledam mapu,novčanik, na brzinu saberem i kažem sebi :" možda neki vikend u nekoj Madjarskoj banji,bude prava mera trenutka ?" "Možda,možda" Nemam šta da izgubim. Nahraniću se, napojiti, malo se i oprati ispod miške i to je to.

U apsolutno nezavršenoj kući spavam na nekim  paletama i bez efektnog grejanja na minus 6. Kažem sebi, dobro je -svaki naredni dan će biti topliji, opremljeniji i bolji.




Umijem se snegom,


                    lopata za sneg je za one koji ne znaju da naprave krov

 i lagano preko Papuka. To mi je prvi put da sečem tuda, te tu poprimih odredjene predstave o prostoru, naseljima, ljudima a pogotovo o prirodnom bogastvu . Austrougarska naselja, i u starom dobrom duhu K ud K monarhije, nacionalno izmešani, taman da svi ćute i rade za gazdu koji pije kafu u nekom Belvedereu. Poklade su i posle Daruvara nalećem na kolonu koju ne uspevam da slikam, ali pravi zimski ambijent, napred vuk i ovan ,pozadi ovce i dodole, i sneg. I dalje je hladno. Virovitica, grad koji je panonski mornar iskoristio da najlepšom metaforom opiše državu u kojoj živi " ...mada su strme litice svud' oko Virovitice..."  odlučujem se da ne skrećem i izbijam na granični prelaz. Evropo, dabodga imala granični prelaz na svakih 20 km od Pariza do Lila!



Madjarska sela izgledaju kao madjarska sela. Ono što je pravljeno u XVIII veku ,izgleda kao XVIII vek, devetnesti takodje, a meni upada u oči da uopšte nemaju onih kuća na dva sprata i potkrovljem (bez adekvatne izolacije ) što su kod nas zidane u eri mermera, 70 i 80 ih godina XX veka . Ali mi zapada za oko ogromno poljoprivredno prostranstvo levo i desno od magistrale, i ne mogu da se otmem utisku koliko oni hrane mogu, i koliko proizvode. Plantaže nekog drveća su ogromne, čak i za mene koji sam odrastao i proveo najveći deo svog života  u poljoprivredno najbogatijem i najznačajnijem predelu SFRJ-peripanonskoj oblasti.

Povezujući ove dve teme, da su Madjari izgubili dva rata protiv nas, i da im je zemlja i dalje bogata-razmišljam da možda nismo trebali još koji kilometar isforsirati. Kad nas je već bilo krenulo.

S tim grešnim mislima izbijam na Balaton. Cilj je koji kilometar ispred-Heviz- jedna od najpoznatijih madjarskih banja.
Heviz i grad pored Kestehelji, su odavno na turističkoj mapi, tipa rimljani su tu dolazili da se malo opuste. Tako sam je i izabrao. Do sada u turističkoj karijeri kada god sam pratio rimske legije i njihovu zadovoljštinu nisam promašio. Zato je Rim ,Rim!

Nalazim hotel ( bez gps i mape naravno) i konstatujem da verovatno nisam bio u boljem hotelu za manje pare.
Sam Heviz nije na Balatonu,nego malo zapadnije,par kilometara, ali ima svoje termalno jezero
i banja je napravljena oko tog jezera. Lepo i uredno sredjeno, kuće za nijasnu bolje od ostatka ruralne Madjarske, a hoteli su uglavnom podešeni prema nemačkim i ruskim turistima. Znanje engleskog je verovatno nešto najnepotrebnije što čovek može imati sa sobom na takvim mestima.
Zadovoljan izborom mesta, hotela i idejom, sedam na kafu. I pravim plan za pranje.

Jezero je  termalno, da se ne ponavljam, što će reći voda je 26/28 stepeni cele godine, i uključujući i dan srpske državnosti, Sretenje 15.02 , kada sam ja tu i predivnih minus 6,koji me prate vec 243 kilometra.
A imam u ceni hotela ulaz u zatvorene terme jedan dan.

'Nači prvo se kupam napolju na minus 6,





pa onda ,ako preživim, razmotriću i pokrivene varijante. Moglo bi se desiti da otopli do sutra na čak minus četir' pa bi mi propala fora.
Na dobro organizovanoj recepciji preuzimam opremu, zauzimam ležaljku, kako ovo ludo zvuči na minus 6, zbacujem sa sebe svu malogradjanštinu i uskačem u jezero. Ništa, nisam crk'o. Voda topla. I sloj vazduha odmah iznad glave topao. Okolo je led i u vazduhu. Plivam, ronim, ležim na vodi,sat dva , izadjem napolje. Popijem rakiju, da se zgrejem, pa se opet vratim. Možda ta Madjarska i nije tako loša. Avijacija im nije nešto, ali su bar termalne vode bomboniška. Nije svakog Bog napravio sa istom namerom. Tj nije nikog napravio istog.

Ranim jutrom nastavljam kao da sam normalan turista. Stvarno je otoplilo, ni minus četir'. Sunca sija, putevi i biciklističke staze čisti, mogao bih probati. Dobar treking bicikl -4 eura ceo dan. Mala, dajder jedan i daj mapu do Kesteheljija. Ne treba vam mapa, samo kroz močvaru, zaledjena je nemojte se briunuti i izbićete na jezero i Kestehelji. Nemoj mi dvaput reći. U močvari sam se osećao kao Zagor te Nej u šumama Darkvuda.



 Fale samo  lobanje pobodene na kočiće. Mada imajući u vidu da su istočni Nemci obožavali Heviz, delom iz zbog činjenice da su jedino smeli putovati po sestrinksim zemljama-čitaj crveno je boja ljubavi- uopšte nemam sumnju da je Štazi tu rešavao odredjena kadrovska pitanja. To bi tako ličilo na sve njih.

Predivna biciklistička staza kroz močvaru i drvored koja se prvo malo spušta pa onda penje, radovao sam se na usponu, povratku i brzini koja neminovno sledi kao posledica Njutnovih zakona. Kada sam savladao kosinus uspona ulazak u Kestehelji deluje kao marš pobedonosne vojske.
Za dvorac tog nekog madjarskog velmože sam saznao tu gde sam uzimao bicikl. I ne žalim što sam skrenuo. Dvorac dobro izgleda,




i vrlo sredjena bašta i okolina-predivno mesto za procunjati,uporediti arhitektonske stilove, vratiti se nakratko u XVIII vek, mada sam duboko u sebi znao da je u njega ugradjeno i puno patnje naših starih. Nema lepote bez odricanja.





 Pošteno bi samo bilo da se latifundista odricao,a ne porobljeni narod. Na takvim mestima, se sloboda još više ceni. Danas imamo svoje velmože. Ne plaćamo drugima. Sami se medjusobno prebijamo.





Spuštam se sa brežuljka i izbijam po prvi put u životu na Balaton. Velik a plitak,




 izglead onako kako sam i očekivao , na granici barskog ekosistema. Trske,patke, ali je sve uredno. Nije to sad neka promenada, kako bi to napravio Španac ili Francuz, ali može se hodati pored jezera,


 imaju dokovi za brodiće i čamce, teleskopi za gledanje, klupe za ručavanje, i par komunjarski dizajniranih hotela. Visoko, ravno, beton i staklo. Oni ( crveni ) su valjda hteli da istaknu i arhitekturom svoju čistoću uma i misli . Što se mene tiče dokazali su samo ono što sam i mislio o njima. Isprani nekreeativni klimoglavci bez ikakvog osećaja za estetiku i energetsku funkcionalnost.




 Vozim se po Kesteheljiju, uporno i dugo. Uživam i razmišljam, slano ili slatko. Hamletovsko pitanje u zemlji kao  što je Madjarska. U Kesteheljiju slatko! Kafa sa kolačem od malina.




I na fejsbuku sam postavio. Kolač, ne Kestehelji.
Kvantnom brzinom se spuštam niz pomenutu nizbrdicu ,sreća pa su skijaške rukavice, ali ni francuska rukavica ne greje svaki deo tela na minus četir' i šezdeset na sat. Smrznutih delova tela, vraćam bicikl u radnju, lokal pored, Vijetnamska masaža ( i oni su iza gvozdene zavese ). Jel vraćate krv u smrznute periferne delove kože?
Da stavim tačku na "I" aktiviram ponudu hotela sa zatvorenim termama. Jakuzi. Uključuje se svakih 15 minuta,pa onda drnda 15 minuta,pa ispočetka. Izdržao vezanih  osam drndanja to popodne.
 
Gladan.
Snimio sam restoran preko puta hotela. Palinka- ime joj kaže sve-viljamovka




 koja pali i gulaš u lepinji za 4 eura. Setio sam se da su nakon neuspešne pobune protiv Sovjeta '56 i nakon smirivanja situacije, crveni u Madjarskoj doveli na vlast ekipu koja je razvila posebnu vrstu komunističkog režima u literaturi poznatiji  kao Gulaš socijalizam.




U osnovi su počeli od Staljinističkog orginala :" Ko nije sa nama, protiv je" i pretvorili ga  u :  " Ko nije protiv nas, s' nama je" a gulaš će biti dostupan svima. Zvuči Prometejski, jedina zemlja iza gvozdene zavese koja je imala banane u prodavnici je bila Madjarska ! Poljaci išli na organizovane ture da vide i kupe banane.

Zgrejan i punog stomaka, vraćam se svojim ljubavima:


Virovitici,



 Papuku,



 i majstorima.
 

среда, 16. март 2016.

Vatikan,CIA,kultura...



sredina 2014-e,

-Gde si? Šta ima novo?
-Tu sam. Ništa posebno dao otkaz !
-Opa! Šta je reći ? SFRJ sindrom?
-E?
-SFRJ sindrom-radnici se takmiče ko će više i bolje raditi bez para, Alanfordovski pristup životu, uzimamo siromašnima i dajemo bogatima .
-Tako nekako.
-Pa šta ćeš sad?
-Ništa. Radiću privatno za sebe i ono što volim.
-Znaš li to što voliš?
-Znam a i učiću!
-Kapital nemaš,to da ne pitam?
-Nemam.
-Šta još nemaš?
-Kraće je da kažem šta imam.
-Dobru volju i... ?
-Par saradnika i dugogodišnje motanje po tim krugovima.
- Dovoljno. Nisam ni pitao šta. Pretpostavljam da ne otvaraš benzinsku pumpu ili kladionicu ?
- Ma jok. Bolje. Izdavačku kuću !
- U pravu si. Izdaja je najplaćenije zanimanje. Ali imaš tu jedan problem.  Ovi  što su kod nas  vladali u zadnjim decenijama  već su sve izdali,što se moglo izdati, Kad su More, i Kosovo prodali za kantu Jupola,za  Čelinac ti danas niko para dati neće .
-Tebi je samo to na pameti?
-Da znaš šta mi sve treba ne bi se ti ni nudio. Šta izdaješ ,knjige ,časopise?
-Sve nudimo, od ideje do knjige, časopise, lektorisanje tekstova, prevodjenje, prelom,audio i elektronska izdanja, promocije,marketinški nastup, distribuciju knjiga, nastupe u medijima,gerila izdavaštvo...
-Pusti gerilu, od toga se ne živi. Koji su pisci na tvom spisku?
-Tek sam počeo, još ih nema. Ali biće ih.
-Hoćeš da kažeš ,imaš izdavačku kuću samo još nemaš knjiga?
-Pa biće.
-Evo ti moja!
-Molim?
-Evo ti moja knjiga, pa štampaj
-Ti imaš napisanu knjigu ?
-Ima elemenata na blogu, sredićemo i eto ti prve knjige. Prosto ko pasulj.
-Nije to lako.
-Nema veze, rekao sam, i nema nazad. Kako će ti se zvati izdavačka kuća ?
-Impimatur!
-Impr...? Šta ?
-Imprimatur
-Šta ti to znači?
- To ti je na latinskom " neka se štampa" pečat koji su imali papski cenzori u srednjem veku,a i dalje ga imaju, i označava da je delo prošlo  Vatikansku cenzuru i tim pečatom se u stvari odobravalo štampanje dela u srednjem veku.
-Drugim rečima delo je u skladu sa zvaničnim klerskim kanonima. tipa:"  zemlja je ravna ploča" . I onda ako knjiga dokazuje ili ne kontrira tom stavu dobija pečat Imprimatur.


-Nisam ni sumnjao da će tvoj evropski liberalni mozak pronaći adekvatnu konekciju i objašnjenje.
-Što veća teorija to je  gluplje objašnjenje.
-To već liči na tebe
- Glupo objašnjenje ili...?
-Ne, nego povezivanje krajnje nepovezanih tačaka.
- Pusti sad mene,  ti u stvari hoćeš da mi kažeš da ako izdam knjigu kod tebe, da će na knjizi negde stajati natpis "IMPRIMATUR" i da to u stvari znači da je Papa lično odobrio štampanje moje knjige?
-Ako si ti to tako shvatio-onda neka tebi bude tako. A inače  možeš ti da pišeš o ljubavi, kako cveće cveta, žubori potok, ne moraš o tome da li je zemlja ravna ploča ili kako vladika radi za BMW.
-Moram te ispraviti, vladike ne rade za BMW, nego BMW radi za njih.
-Svejedno kako bilo, stajaće ti odobrenje papskog cenzora na knjizi.
-Ako je tako,ne pitam pošto je ( lažem i sebe i javnost ).
-Kad hoćeš da počnemo?
-Odmah!

decembar 2015

-Zvali iz Narodne Biblioteke Republike Srpske.
- Šta je reći? Papa odobrio, SANU zabranio ?
- Šta si zapeo k'o menadžeri na noćne smene. Polako! Upravo mi je javljeno da je knjiga dobila CIP broj i od danas si zvanično u fundusu srpskog jezika,i to ostaje večno,dok je srpskog jezika i pismenosti.


-Vau! To je vest. Hvala ti na trudu i radu. Bez tebe taj fundus srpskog bi bio obesmišljen.
-Nema na čemu, to mi je posao. Kad štampamo?
- Čim se vratim sa puta. Odoh za Španiju, da platim Opus Deiju, njihov procenat za odobrenje papskog cenzora.
-Ne moraš ići tamo,. daj meni, ja ću im transferisati.
-Dosta si se poturio. Sad ću ja malo.
-Šta ? Da se poturiš?
-Obrnuto. Ja njih, ne one mene.





Januar 2016, Čelinac

-Uf,ladno je!
-Minus šest,neće nam niko doći na promociju. Znam ja to. Ko je lud da dodje na muinus šest na promociju knjige? Da je bar leto možda bi neko i naišao slučajno u šetnji, ovako ništa nula bodova. Čuće se za neuspeh. Nisam trebao da zajebavam papske cenzore. Možda je zemlja stvarno ravna ploča?
-Ajd nemoj srati,nego unosite te knjige, moramo srediti astal  pre gostiju.

Sala hotela mi deleuje kao atrijum Bakingemske palate . Uredno sredjeno,namešteno u retro stilu sedamdesetih  . Beli stolanjaci, cveće, nema piksli, kisela iz Republike Srpske. Lakše mi je. Nameštamo koreografiju.

-A ako niko ne dodje?
- Koliko ti ljudi poznaješ u Čelincu?
-Nekoliko .
- Svih tih nekoliko, plus ostalo što je deo mog posla, opusti se. I molim te ne spominji da je vladika promenio auto.
-Kad je promenio auto? Nisam ni znao
-Ne zajebavaj nas, šta imaš u knjizi?
-Putopise i..
-E pa o tome pričaj, ako pričaš o nečemu što nema u knjizi, razočaraćeš čitaoce.
-A šta ću za Đoletovo ratište u Južno Afričkoj Republici?
-Čovek nije bio na ratištu tamo, nego išao da radi? Jesi li ti uopšte čitao tu vašu knjigu?
-Jesam
-Vidim da jesi, ni ne znaš šta ima u njoj.
-Nemoj tako, iskreno smo pisali, sve što je napisano, lično smo doživeli.
-Pa šta me onad pitaš šta da pričaš? Pričaj šta god hoćeš, ulaze gosti...
-Imam koncept, nema greške. A ako me nešto pitaju?
-Pa ti odgovori.
-A ako me pitaju za ..?
-Neće te to pitati niko!

Dobro veče dragi gosti, izdavačka kuća IMPRIMATUR, ima čast da Vam predstavi knjigu autrorskog dvojca Đorđa Pivničkog i Aleksandra Kuzmanovića " PAKET ARANŽMAN? NE,HVALA! " na kojoj smo radili u proteklih dve godine, i koja predstavlja destilat objavljenih i neobjavljenih reportaža sa ......."

a sad prepuštam reč autoru,

 -Dobro veče,dragi gosti, evo u danima kada je narod... šta je ovo?što mi ne radi mikrofon? ništa se ne čuje
-izvinjavamo se dragi gosti,manji tehnički porblemi, gde ti piše u konceptu "narodna vlast opet menja pločice u holu Bastilje, dok poljoprivrednici čekaju subvencije za ratrske kulture već treci mesec" ?
- ne piše mi nigde,vrati mi koncept,
- Ako ne piše što to onda pričaš?
- Mislio sam...
- Nisi ti mislio ništa, šta piše prvo u konceptu ?
- Citroen Forum Srbije
- Jel znaš šta trebaš pod tom tezom da kažeš?
 -Znam, to su moji drugari...
- Pa kako si onda počeo rečenicu sa " u danima kada narod nema leba da jede..." ?
-hteo sam da ukažem ...
-ne ukazuj ništa, ljudi su došli na promociju putopisa ne na političku propagandu. I to loše osmišljenu! Jel si shvatio?
- Jesam, vrati mi mikrofon!  I uključi ga!

 Dragi gosti dobro došli, ganut sam vašim prisustvom. Kao što je predstavmiik izdavačke kuće već rekao, pred vama je naš prvenac koji vuče korene sa Citroen Foruma Srbije,najvećeg i najznačajnijeg automilskog foruma koji prevazilazi okvire svog naziva.....




Traje, i traje, nemoj da me šutiraš nogom ispod stola , sad pričam ono glavno o društveno političkim razlikama Južnog Tirola i nas, oću da pričam o tome,ljudi ustaju, prilaze, potpisujem prve knjige porodici Eskić i nihovim drugarima, razgovaram sa svakim čitaocem posebno, pitanja iz službenog dela se pretaču prijatan jednostavan, interesantan i  diskretan razgovor,ostajemo dugo. Dugo nakon službenog dela.

Čelinac, Hvala!

Januar 2016, Banja Luka, Američki kulturni centar, Obilićevo

-Kako je bilo u Čelincu?
-Super. Imprimatur je zalegao i opravdao svaki dinar. Prezadovoljan.
-Hoće li nam ko doći večeras? Hladno je, minus deset.
-Ništa se ne brini, prostor je idealan.
-Hoćeš reći da si sretan što ti se knjiga promiviše pod skutima Sjedinjenih Američkih Država?
-Zar to nije ideal? Papa odobrio CIA promovisala!
-Mereno tvojim standardima, verovatno jeste.
-Kada ostali budu promovislai svoje knjige,neka oni misle o svojim stavovima. Jeftinije je platiti gde treba nego da nas opet rokaju ....

-Vas dvojica, dodjite ovamo treba da date izajvu za televiziju i ostale prisutne medije?
-Bićemo na TV-u?
-Na državnom TV-u i u bitnim elektronskim medijima.
-Al' si opasan.
-Hvala, to mi je posao. Jel znate šta ćete reći?
-Ja znam.Ti ?
-Pustiću tebe prvog



 Dragi gosti dorbo došli, ganut sam vašim prisustvom....

Hvala!

Laktaši,  Januar 2016, Čin prvi

-Dobar dan, došao sam da se dogovorim za promociju.
-Dobar dan, kancelarija direktora je uz stepenice levo.
-Hvala
-Dobar dan!
-Dobar dan !
-Poslali su me kod direktora.
-Izvolite sedite.
-Zar nije u sprskom jeziku  izvršena reforma, te ukoliko dama obavlja posao direktora onda se funkcija zove direktorica?
-Ko danas vodi brigu o jeziku?
-Čuo sam da Vi volite, poštujete i negujete lepotu  jezičkog  standarda i kniževne kulture ?
-Hvala. Lako je raditi ono što se voli.
-Raduje me da se ima skim komunicirati.
-Čula sam za knjigu.
-Evo pred Vama je primerak, pa ako biste imali vremena da pročitate i da dogovroimo termin za promociju?
-Živite u Opštini Laktaši?
-Od pre neku godinu
-Bićete kontaktirani
....
 Laktaši, Januar 2016, Čin drugi 

-Dobar dan, kako ste?
-Super,Vi?
-Takodje. Želim Vas obradovati informacijom da je odobrena promocija knjige u organizaciji Biblioteke Laktaši.
-Hvala, to je na Vašu odlučnost i trud.
-Citirala bih  Balaševića: "Ja nemam ništa s tim"
-Ima i ona " par knjiga nekog prebeglog  Čeha"
-Bili ste u Češkoj?
-Rado ću joj se opet vratiti u adekvatnom društvu.

Prnjavor, Republika Srpska ,februar 2016

-Nikog ne znam u Prnjavoru?!
-Ne brini znam ja
-A lep im ovaj kafić,ovako sam i ja hteo da napravim tj. da budem precizniji dimnjake ću baš ovako obraditi.
-To ti je novi dokaz tvoje teorije da se kurtura i arhitektura medjunsobno nadopunjuju?
-Pa da. Na Kanarima patos u svečanoj sali, primer kako treba, u Prnjavoru u kafiću blizu  centra za Kuturu dimnjaci dizajnirani tačno kako i ja mislim da treba. Kultura nema alternativu!
....

-Ajd sedite ovde za sto,dok ne stignu gosti. Da Vas upoznam ovo je direktor biblioteke,sada će i ostali gosti,
....
-A da privučemo još dva tri stola,ne moramo tamo formalno u sali sedeti
-Može!
-Hoćemo li da počnemo?

Dragi gosti,izdavačka kuća IMPRIMATUR predstavlja knjigu.....

dva sata kasnije ,

-Izuzetno mi je prijala Promocija,ovako gerilski oko nekoliko stolova, sa interaktvinom publikom i u domaćinskoj atmosferi
-I nama je bilo inspirativno, slabo ko navrati u Prnjavor.
-Sve se ovo uklapa u moj opšti politički stav, da demokratizacija i decentarliazcija društva predstavljaju ključ. Lako je platiti CNN-u par hilajda i napraviti jednu fensi posećenu promociju ( sa plaćenim gostima)  u krugu dvojke. Treba sići u male gradove i direktno pred ljude, tamo gde ne znaš nikog.

Hvala Prvjanoru što je potvrdio moj politički koncept.

Laktaši, februar 2016,čin treći 

Sala je prostrana, svetla i od mermera. Da se zna ko kosi a ko vodu nosi.

 Poseta adekvatna prostoru, trudu ljudi iz Biblioteke i radiju Igokei.



U ime Narodne biblioteke želim da Vas pozdravim i da Vam predstavim knjigu i izdavačku kuću koja je stala iza ovog projekta. Prepuštam reč izdavču i autoru,

Uvod koji nam otvara autoput prema čiatocima i dva sta potpune interakcije.

Hvala!

Loznica februar 2016

Išli smo zajedno u osnovnu školu. Njena kćerka od osam godina je čula kada smo pričali o knjizi. Držim promociju za njih dve u poslastičarnici. U petoj sekundi,
-Ajd otvori na telefonu ono sa avionima
-Misliš na  flightradar?
-To, to
-Sad joj objasni sve kad  nisi razmišljao pre nego što si progovorio
- Jel vidiš simbol aviona?
-Vidim
-Klikneš na njega,ovako
-Jao vidi silne brojeve,
-Tu ti je sve,visina ,brzina,al da znaš nije ista brzina na zemlji i u vazduhu...
-Znam to!
-Dobro je da znaš, čuo sam da u nekim  kontrolama letenja postoje šefovi smena koji to ne znaju.


....
tri sata kasnije,

-A gde leti ovaj?
-Za Pariz
-Ne znam gde je to.
-A ovaj?
-Za Veneciju!
-Jel to ono sa čamcima i kanalima sa vodom?
-Jeste,ima to i u knjizi na 73-oj strani.
-E onda ti je knjiga super, daj da je vidim,


....
-Na latinici je?
-Jeste, zato što je latinica osvojena teritorija u srpskom jeziku, a osvojena teritorija se ne vraća.
-Taman,u školi učim latinicu dobro će mi doći knjiga da malo vežbam.
-Možeš pisati komentare na prazne stranice
-Malo imaš praznih stranica!
-Znamo i mi, popravićemo za drugo izdanje.
-A onda ćemo opet na krempitu?
-Kako drugačije?
-Vidiš da je dobro čitati knjige. Bude uvek neka nagrada, zaključi Školska roditeljskom poentom naš trosatni razgovor o knjigama i avionima,itd

Beograd,Putospektiva ,februar 2016





Stvarno bilo dvesta ljudi??
Jel' sam ti rekao?
Jesi,brate, ali nisam verovao.
Znaš li da ja ne znam za pisca iz Republike Srpske koji je držao promociju knjige  pred 200 ljudi
Nemoj mi to reći?
Proveri pa javi.
Dug si put prešao od onog otkaza do ovakvih dogadjaja.
Tek je počelo.
Na pravom putu bude pogrešnih koraka.
Na pogrešnom putu su svi koraci pogrešni.
Hvala ti na poverenju.
I tebi na radu.

Mostar ,mart 2016




-Dugo te nije bilo?
-24 godine i 361 dan
- Brojao si ih?
-Ne baš,ali neke sam sanjao.
-Malo ljudi danas sanja u ovom gradu
-I ja bih rekao, grad je skrenuo sa kursa ono baš....




-Ne funkcioniše Uprava
-Bolje dobra Uprava,nego loš Golf dvica
-U zapadnom delu-gde se sada nalazimo, Audi je mera vrednosti. Nego, napisao si knjigu?
-Jesam, garson koje pivo imaš?
-Preporučio bih vam San Servolo,,crveno, Istarsko.





-Zamisli ti moje sreće,držim promociju knjige  u Mostaru u kaficu koji za temu ima Fudbalski klub Liverpul i pijem istarsko pivo?
-vidiš da kultura nema alternativu




-a jesi li snimio ovu vokalnu interpretatorku?
-i onu pored sa pratećim glasovima
-Izvini moram na kraju svake pesme da im udelim aplauz,zapamti gde si stao
-ne moraš ni pitati, podrazumeva se, nego izdao si knjigu?
-a jesam. A vidi ove krokete sa urnebesom, garson!
-da ne popadamo ?
-nemoš' pasti od gajbe piva,viljamovka je opasna
-a da vidiš što je stari ostavio  bačvu loze.
-Stari zna šta radi. Jel vam raste Plavac?
-Držimo se Blatine i Žilavke,to je naše tisućama ..
-Ja zbog Žilavke ne pijem vino
-'Oće ako se pretera
-Mlados', ludos'
- dobra ti naslovna?
-profesionalni fotograf iz Zadra
-jesi li stigao i tamo u Školu?
-Prva generacija koja nije
-Žao ti je?
-Ne, ja sam moj bonus lošeg garnizona u životu  ispucao u Podgorici
-Mrtva je to trka
-Valensija je tamo gde su naši primorski gradovi trebali stići 2016
-Srećkovići, Valensija ima u knjizi?
-Dvaput je dvaput
- Šta dvaput ? Pivo sa kroketima ili vokalne solistkinje?
-I to što kažeš.
-Ima u knjizi svašta, moram te upozoriti
-Ko ne razume da ljudi imaju pravo na mišljenje i stav ne mora čitati knjige
-Po tome koliko se čitaju knjige reklo bi se da ni ne misle nešto posebno
-To je njihov problem. Naš problem trenutno se manifestuje u praznim flašama. Garson!
-Provali što gosti ciče i vrišće
-Raduju se?
- Aha, a meni je ovo promocija sa najlepšom atmosferom


- Vratio ti grad,jer ga voliš
-Volim ga srcem, ne i glavom
-samo se srcem može voleti.
-Al se ne isplati
-prodje im život radeći za pare ono što ne vole
-najbolje je raditi ono što voliš i za pare
- Rad sa pčelama i knjigama je ta vrsta lepote
-Vino i turisti, takodje
-mislim da i ove vokalne solistkinje znaju koju ljubavnu
-da pevaju ili ...?
-zar je bitno???




nastaviće se, a dotad malo zvuka,





















четвртак, 4. фебруар 2016.

U Dolini velikog Kralja

Prve informacije su vodile u tom pravcu. Prvi kontakti i prva rezervacija takodje. Ali sam odmah počeo i da se lomim. Nisam takodje uspeo da nadjem nekog ko je bio.  Ipak odustao i odabrao po meni sigurniju opciju. Dao sam prednost San Sebastijanu umesto Valle Gran Rey-u,kako se mesto zove u orginalu. U stvari dve stvari su me navele na pogrešno razmišljanje. Najdominantnija informacija je govorila da je to bivša hipi komuna ,koja je zadržala nešto od tog šarma. I ponuda za smeštaj na nekom "piratskom brodu" koji je više ličio na hipi komunu u naponu snage nego na pirate. Tek sada kada pišem ove redove (dve godine kasnije ) padaju mi na pamet i neke druge dostupne opcije za proveru stanja,koje tada nisam iskoristio.

Ali u čemu bi bila poenta putovanja kada bio se  sve iz fotelje moglo skonati i videti? Čemu trošak avionske karte ako bi to moglo? Odvrneš bočicu sa mirisom mora ili šta već, sediš kod svoje kuće i lepo uživaš. Još ti na kraju ostane 100 eura.

 Drugi dan na La Gomeri sam spozano  da je San Sebastijan  administrativno mesto  -čitaj da nema nekog preteranog života,a i da će najveći talasi biti na zapadu ostrva, te  donosim odluku da krenem u istraživanje ostrva. Pronalazim  red vožnje vaua tj autobusa, i naredno jutro krećem.

U kojoj meri nisam imao predstavu gde idem i koliko sam propustio u pripremi puta,i pored truda, govori i sledeća priča. Na brodu od Tenerifa do La Gomere vreme sam prekraćivao u razgovoru s nekom predstavnicom protestanske Evrope. Kako znam ? Da je citriram, " ja sam radila puno, moja aviokompanija je najbolja, unapred sam sve isplanirala,samo se ona može brinuti o svom psu, i nije nenormalno što je platila punu cenu avio karte za svog psa,već je nenormalno što nemaju veći izbor hrane za pse, njen pas je naučio na najbolje itd."  Da uprostim. plava, bleda u licu i visoka.  Iznajmila stan na mesec dana  u Dolini Velikog Kralja, zato što je citiram "raj nad rajevima"  i ide tamo sa svojim psom ,da je čuva od napasnika. Pas je veličine king size cigareta, te mi je bilo jasno da on nije prepreka. Kada je preuzela auto na pozdravu joj saopštih :

"Vidimo se u Dolini kralja,ovih dana"

Toliko o uvodnoj rečenici da je San Sebastijan dosadan, pa sam bio prinudjen da zujim okolo.
Bio sam ubedjen da ima nekoliko objekata, i da se svi koji su tu,lako pronalaze. Može biti jedan tapas kafić,hotelčić, dva i to je to. Aha.

Pre samog spusta u Dolinu Kralja ,interesantno je napomenuti krajolik i rutu od San Sebastijana. Ostrvo je kružnog oblika, cirka 25 kilometara u prečniku,a u centru ostrva se nalazi Planina,tj nacionalni park Garonhaj,sa najvišim vrhom od oko 1400m. Jasno je kao dan da nema pravog puta izmedju mesta,

                         


                                 123 krivina,odmah po polasku 




 nego se nekim dolinama na milion serpentina forsira i gubi visina, te put predstavlja pravo uživanje pod pretpostavkom da osoba ne pati od mučnine tokom vožnje. Nakon prvih 20 000 serpentina



                                   21453 krivina,nedugo zatim 


izbijamo u zonu vrhova i praistorijske mediteranske šume. Kažu bolji poznavaoci biološke arheologije da su takve šume bile svugde na Mediteranu, u davnoj prošlosti.Tu sam se setio najlepšeg opisa kako su naše Mediteranske šume postale biološka arheologija :




"Опрости, мајко света, опрости,

што наших гора пожалих бор,
на ком се, устук свакоје злости,
блаженој теби подиже двор;" 



Laza Kostić,Santa Maria della Salute





 Nije džungla da se razumemo, ali je gusto da se ne vidi više od dvadeset metara od puta. Stabla ko zna koliko stara, puzavice, paprati, lišće, i ono što je nazanimljivije, sve se to može prokrstariti uzduž i popreko, jer sem gravitacije nema drugih opasnosti.



                                        Ravniji deo središta ostrva 


 Da, takodje treba imati i dovoljno snage u mišićnoj masi ,zbog uticaja  kosinusa u vektorskom sistemu kretanja, te organizam  adekvatno istreniran da sklanja mlečnu kiselinu iz mišićnog korpusa, u protivnom potencijalni tursita nema šta da traži van autobusa. Veliki broj zaljubljenika u prirodu dolazi baš na La Gomeru iz tog poriva, da šeta kroz nacionalni park,i ta vrsta turista je generalno najdominantnija na ostrvu ne računajući uski pojas Doline Kralja.


 Po izlasku iz šume ,tunel jedan, dva i skontao sam šta treba da uradim. Izaći ću iz autobusa i peške se spustiti sa oko 1200m nadmorske visine do nivoa mora, gde se i nalazi samo  mesto.



 Tu su me Španci ,svojom logikom kupili. Karta do Doline velikog Kralja je 5 eura. Do te tačke posle tog poslednjeg tunela, odakle kreće konstantna nizbrdica, a koja je nekih 5/6 kilometara pre Doline Kralja, je takodje 5 eura. U stvari 5 eura je dok vaua (tj bus ) ide uzbrdo,Kad platiš uzbrdicu ,nizbrdica je gratis. Genijalno. Svi debeli imaju pet eura za bus. Mršavi silaze koji kilometar pre vrha. Problem gojaznosti je u stvari problem viška para.

Pogled po izlasku iz autobusa na Dolinu


                                         Pogled nizbrdo! 


 ispred je bio dovoljan da zaboravim na sve promašaje tog godišnjeg, a bilo ih je, svu patnju da stignem, kao i sav devetomesečni napor rada, bez odmora, kao uvod u putovanje. Kao i kada smo kretali ,serpentine su dominantne, hiljadugodišnja erozija je stvorila kanjon na čijim su  stranicama, vekovnim radom lokalnog stanovništva stvorene terase




 obradivog zemljišta, zelenilo prošarano granitnim stenama. Doživljaj pojačan, Suncem koje preko južne padine kanjona baca prve prepodnevne zrake,



 i plaža u daljini, na kojoj cepaju talasi koji se zbog svoje veličine (6+ m), vide i sa vrha kanjona.



Nisam puno obišao po svetu, ali rekao bih da je ta slika sa vrha Kanjona prema plaži, nešto najbliže onome kako čovek realno može da zamisli raj.






 Klima, gotovo pa perfektna, izmedju 70 i 80 stepeni Farenhajta ( T(°C) = (T(°F) - 32) × 5/9 ), cele godine, jugozapadni i zapadni pogled, nisam bio kasno uveče ali je logično da je  zalazak Sunca ,onako kako su to francuski impresionisti 19 veka  i zamišljali, pod pretpostavkom da su isti imali taj set boja na svojoj paleti.



 Od agrokultura- banane,




mango, i sl su dominantne, a povrća ima cele godine,bezbedno ,nema tropskih bolesti a teritorija EU.

Daj Bože da ima bolje, ali vreme neka sudi.



Kako se spuštam tako raste broj kuća i objekata, uglavnom rezidencijalni deo sa apartmanima i vilama, uživam i slikam masu arhitektonskih i estetskih detalja-neka će biti i primenjena kod kuće,kad i ako se vratim. Samo sam na jednom mestu otkinuo koju bananu, delovalo mi da je samo nikla pored puta.



Nisam ukrao od nekog plantažera, ne daj Bože.Tu sam shvatio da sam verovatno pogrešio kod izbora mesta za godišnji odmor, ali sam istovremeno i presretan, jer sam možda našao svoje parče zadovoljštine. Moraće se još neke  druge stvari poklopiti,ali Dolina velikog Kralja je možda i poenta. Vrlo verovatno. Dok hodam o tome dominantno razmišljam. Smatrati da je Dolina  to to, ili nastaviti istraživati? Velika je to dilema. U kom trenutku stati sa istraživanjem? I da li ikad treba stati? Da li su to ljudi, geografija, političko-ekonomski okvir, klimatologija ili nešto treće? Ili sve to zajedno ? I da li može biti zajedno u jednoj rečenici ili na jednoj lokaciji? Ostaje da se vidi.

Hodam,dišem, i razmišljam . Finasijski sam  još  daleko od ozbiljno zainteresovanog, pa se opuštam. Svakim metrom kojim  sam bliži moru i dalji od vrha, upumpavaju se novi miligrami feromona.
Na polovini spuštanja,između pešačke staze i puta urađen je drvored,sa sistemom navodnjavanja kap po kap, koji osim esteske ima funkciju i botaničke bašte, a izdvojio bih neku verziju drveta života (Yucca lat),



 te drvo zmajeva krv (dracaena draco )



 karakteristično i endemsko. Raste samo na Kanarima i na jemenskom ostrvu Sokotra.

Nepunih sat kasnije i na obali sam. I na padini sam shvatio da sam, imao pogrešnu predstavu o veličini mesta u Dolini tj pored mora a tek po silasku sam dokučio i deo koji se nije ni video od jedne litice te time po prvim put nakon sat vremena obuhvatam pogledom ceo grad.


                                  Pogled uzbrdo 


Ne zna se gde je kvalitenije, na padinama,ili pored mora. Plaža, ako bi se izrazio tom leksičkom floskulom, ili kvalitena  obala- manje formalno ali preciznije rečeno je nekih 7/8 kilometara u komadu.




Verovatno ima još severnije ili južnije,ali nisam nogom stupio pa ne mogu pripisivati tudja otkrića. Desni deo grada , gledano iz Kanjona, je uslovno rečeno administrativni centar, sa svom potrebnom infrastrukturom,ali uopšte nije prenatrpano, na starim osnovama dodat jedan korektan broj apartmana,vila i hacijendi.



Što stalno odvajam te arhitektonsko-gradjevinske pojmove? Zato što u mom vrednosnom sistemu  nije isto. Apartmani su najčešće zgrade ,sa istim estetskim rešenjima i predstavljaju najmanje kvalitetna gradjevinska ostvarenja. Vile su malo veće kuće,sredjene  i sa organizovanim prostorom oko,koji kao takav mora postojati ,inače nije vila, te  na kraju hacijenda predstavlja manje luksusznu kuću,ali smeštenu u sredini poljoprivrednog imanja sa širokim prilazima. Ova podela nije hirurški precizna , ima vila koje su hacijende i hacijendi koje su vile, ali to razlikovanje se stiče isksutvom a ne pričom. Sve tri vrste objekata postoje u Dolini i u Kanjonu. Zato ih i tretiram posebno.


Tu negde sedam da pijem prvu jutarnju. Istočnjački centar za masažu pored. Termin se mora  rezervisati dan unapred. E jebiga! Ali bar espreso i cedjena lokalna pomorandža mogu da se dobiju odmah.


                                           Nek' radi ko mora! 


Borvak na La Gomeri je bio obeležen velikim nevremenom sa talasima od preko 6 metara, te nije bilo uputno kupati se ,pa je šetnja ostala jedina opcija. I ne žalim, pogotovo što sam posle našao plažu skrivenu od vetra, pa sam sprao natrijum hlorid ispod pazuha.


Setim se prvobitnih planova da letujem na tzv piratskom brodu, te krećem pored obale promenadom

                         
                                   Crveno je boja meteo alarma! 

 u drugi deo grada poznatijeg pod nazivom Las Vueltas. Par kilometara pored obale,



u istom ili sličnom stilu,sa vetrom u kosi.



 Ovo je klasičan primer poetskog preterivanja. Kosu nemam, a nije bio vetar nego Uragan.



 Ali ko te pita ,da li lažeš ili ne?

Las Vueltas-



pa ljudi moji kako sam uspeo da promašim tako nešto u pripremi?



Veličina ,taman. Ima par restorana, prodavnica, a loakcija ispod same litice od cirka 300 m vertikalne visine, i pogled na Okean,sve do Venecuele, ili tako nekog američkog ekvivalenta. I uopšte se nisam smarao da proverim u šta udara pogled kada bi  isti mogao prebaciti  5000km Okeana. Tu je i mala marina, lukobranom perfektno zaštićena od podivljalog mora, a pored nje i mala plaža, više nego dovoljna. i bez talasa. Nalazim i brod, gde sam trebao provesti odmor.


                                  Teritorijalna pripadnost 

 Radi se o jedrilici, čiji je vlasnik, hipik, ostao na Kanarima, bez para i sa  jedrilicom koja nije u plovnom stanju,ali može da pluta. On jadan, skonta da mora tu živeti,baš sam se pitao da li je to namerno uradio, te ostane tu u marini, a onda mu padne na pamet da može da izdaje kabine, par visećih kreveta, i da od toga korektno živi. I skuplja pare za opravak. Nivo higijene, i izrazito hipi društvo je upalilo alarm u mojoj glavi, a lenjost i nedostatak mozga nisu istražili ostale opcije u naselju, te tako ostavih ideju za neki drugi put. Koji će sigurno biti!

 Kada sam se već dohvatio hipija, Vale Gran Rey je bio  svojevremeno neka hipi komuna i tragovi iste se još uvek daju primetiti ako nipočemu drugom ono po jednom broju hipika koji hodaju,sviraju, pušu na  ulicama, kao i po prodavnici proizvoda od Cannabis Sative.



 Na moje pitanje zar nije to  ilegalno u Španiji, odgovaraju spremno: "Jeste ono na šta ti misliš svojim konzervativnim mozgom, ali prodaja semenki,ulja i sl proizvoda  nije zabranjena. Takođe nemoj smetnuti sa uma da je  glavni inspektor za nelegalne psihoaktivne supstance  u Madridu, koji je neverovatnih 2000km daleko, i nema direktnih letova, pa dok nadležni insprektor stigne....."

Što se mene lično  tiče hipiji, kao i pankeri se ni ne razliku od modernih starleta i milanskih radnika u modnoj industriji. Oni su toliko nezavisni i slobodni u svom razmišljanju da svi liče jedan na drugog, svi imaju iste odevne predmete, iste fazone sa frizurama, na istom mestu na jakni iste ili slične bedževe tj aplikacije, ponašaju se na jedan isti unapred definisani način, mišljenje im je ograničeno pripadnošću pokretu.  Ostajem pri stavu da nema razlike izmedju njih i  radnika Goldman Saksa ( čuveni po ispranom mozgu ) ili ovi naši mrčindajzeri svetskih brendova. Ili što bi Kusturica i Sidran rekli :" Možeš li brate da spavaš? Ja sam bio vojnik Partije...". Sve je to isto. Mozak ispran ideologijom. I što više ličiš jedan na drugog više si ortak iz raje.




O tome razmišljam kod Nanija na sladoledu,




  Nani je  inače Italijan, tvrdi da nije ostao ništa dužan državnom tužiocu u Lečeu, voli da smatra da je njegov sladoled najbolji na svetu, i konstatuje činjenicu da nema živih kritičara njegovog sladoleda. Bog da im dušu prosti. Nani je religiozan.  Ponosan na svoju fejsbuk stranicu. Nani je i romantičan. A tek njegova radnica?  Dobra kao Tajfun.  Ima sve kao i spomenuti avion- aerodinamičnu liniju, prodornu optiku, ispravnu hidrauliku, i...Nani je i ljubomoran. 



 Nakon sladoleda i Tajfunice. ,nazujem peraje i masku,i uskočim u Okean. Nisam zbog talasa previše daleko ronio te ne mogu potvrditi kvalitet vodenog biodiverziteta,ali je sve čisto i nije dosadno.

Nakon Vueltasa kreće jedna opasno zanimljiva šetalačka ruta uz samu liticu, na čijem početku stoji tabla da se  dalje ide na svoju odgovornost




zbog opasnosti od obrušavanja kamenja sa litice, što je i očito kako izgledom litice i puta izmedju mora i litice




 te brojnim komadima stene na samom putu.




 Jedno dva kilometra takvog puta i izbija se u jedan trotalno drugačiji krajolik, gde su dominantne dve tri hacijende sa plantažama, od kojih je jedna hipi komuna a ostale privatno nemačko  vlasništvo, adekvatno zaštićeno. A o čemu pričam kada kažem adekvatno zaštićeno? Jedna od vila, ima ispred same kapije izlivenu betonsku kocku veličine 2 sa 5. Realno,  mogao sam  produžiti da ne nagazim na beton ,ali ni sam ne znam zašto nisam to uradio. Moje nežno stoplao je nagazilo beton. U tom trenutku nemački  vučjak, iskače iz dvorišta ,sa pogledom u krvavim očima,adekvatnim zubima,i oblačićem iz stripa u kome saopštava svoj upravni govor: " Kretenčino kontinetalna, sad ću te oderati sa sve rancem na ledjima!!!"  Osam godina vojne škole je ono što me je spaslo. Skočio sam unazad brzinom podzvučnog aviona, a krajem oka izbrojao sam centimentre od vode,jer mi je nekako prirodan refleks govorio da je u Vodi spas. Nije bilo potrebno. Pravilno dresiran nemački pas, je svojim šapama stao na ivicu betona, grudi mu malo vire preko ,optrilike kao ateltičar koji zazume mesto u startnom bloku u trci na sto metara, i prestade da krvavo reži. Čak mi se učinio i nežan kao mladunče psa. Tada sam shvatio šta  sve nemački gazda hacijende na obali Atlantika ume da nauči svog nemačkog psa. Zato i jeste gazda.
Zadovoljan što me pas  nije pojeo, oduševljen vaspitanjem, vraćam se u centar mesta da i  ja nešto pojedem.

Na promenadi se zaustavljam kod spomenika domorodcu.

                                 
                                    El Gran Rey! 


 Ni sam ne znam koji bi drugi jezički ternim upotrebio. Ljudi koji su živeli na ostrvu pre dolaska Španaca, i pravno fromalno bili  vlasnici zemlje. Ogromni, preko 2 m prosečna visina, izuzetno lepo izvajani, i sposobni. Sve je to naravno  palo u vodu pred konkvikstadorskim akrebuzama i topovima. Pitanje pravno formalnog vlasništva rešilo se sa par kilogarma baruta u ranom srednjem veku. Dok je to još tako moglo da se rešava. Hag je bio predaleko,a protestantski kapitalizam bio tek u fazi primarne akumulacije kapitala ,pa se nisu bavili ljudskim pravima. U spomen na te ljude, plave kože, dignut je spomenik tom, odvažnom kralju, i zato se  Dolina tako i zove -Dolina velikog Kralja.
A ja bih bio slobodan da dam eventualni predlog, ako se budu odlučili da menjaju ime:
Rajska Dolina.

Bus kreće u sam smiraj dana, ali uspevam da dotaknem deo večernje atmosfere, gde ljudi i turisti, lagano cirkaju na promenadi,


                                      dođi kod mene na gajbu!



 uz zvuke Kridens  Klirvotersa ili tako nešto slično,koji dolazi  sa gitara onih spomenutih menadžera Goldman Saksa,tj hipika.

Razočaran ,jer u masi ne pronalazim gospođicu sa trajekta,ali zadovoljan viđenim i doživljenim. Debelo pocrtano u planeru narednih putovanja.

Moj izbor pesme ipak neće biti iz očekivane zone ( Mrčindajzerska  playlista ), jer jedan dan dok sam pio kafu sa sladoledom, paznju na ekran mi privlači spot pesme, a sama pesma upavo ima tu lepršavu energiju, koju sam osetio dok sam se  spuštao niz padinu Doline Velikog Kralja. Te upravo to i predstavlja najdominatniju uspomenu na kratki godišnji i kao uvod u pripremu promene boravišne adrese.
Ali prvo pesma,


 pa lična karta.