Januar,Tehnički gledano blog sam kreirao krajem decembra 2012, ali je prvih par dana bilo testiranje sistema, zvanično puštanje u rad beše 01.01.2103 u prvim minutama. Tu sam negde shvatio da je blog upravo forma kreativnog izražavanja koja mi je trebala. Dvanaest pesama za dvanaest meseci . Svaka pesma bi trebalo da predstavi misao ili osećanje autora o tim mesecima. Kao što i spada iz prvih par reči pesme koja sledi ..."dozvoli mi da ti se predstavim..."
Februar,Pošto su neke od reportaža postojale i na drugim mestima, prvenstveno na citroenforumsrbije.com bilo je korektno pozvati prijatelja sa tih stranica koji je možda najviše i uticao da i ja počnem da pišem. Naravno kvalitet fotografija i priča kod prof. Đoleta ipak odskače. Thin Lizzy sa jasnom porukom, prirodan izbor
Mart , kakav bi izbor bio bez Dire Straits-a? Čak ni nemam objašnjenje zašto. A ni ne treba mi, moj je blog.
April, Sad ja ne mogu da povežem kad je tačno bilo,ali otprilike mi je u tom periodu tokom jedne internacionalne rasprave o vazdušnim suverenitetima, jedan stranac sa dobrim poznavanjem prilika začepio usta sledećim rečima : " Šta se ti koji andrak ložiš i boriš za Srpsku stvar kad je onim tvojim komunjaretinama početkom osandesetih bilo važnije koje će cipele kupiti u Rimu nego šta se dešava na Kosovu ? "A vidim ja poznat mi tekst odnekle,
Maj, najbolje volim kad se spoje dva velika praznika. Prvi maj i Uskrs.Nema boljeg razloga za turu do mora. Prvomajski uranak na Jadranu, to mi je oduvek bio san. Manje više sve bi bilo Ok, da nismo naleteli na kolonu radnika iz Bosne i Hercegovine, dugačku jedno 120 km (bez epskog preterivanja ) . Tu sam došao do zaključka da ima bar dva razloga zašto je BiH najbolja zemlja na svetu. Prvi je, ima Republiku Srpsku,a drugi je niko ništa ne radi. Reportaža izostala jer nije bilo novih destinacija. Stare ali u novom ruhu, ipak nedovoljno inspirativno.
Jun, Iako je putovanje bilo izvedeno u maju, i iako je taj put veoma značajan u emotivnom smislu za autora, a radi se o skupu generacije u Mostaru na 20 godina od mature, pesma tim povodom ide u jun. Ja svim mojim drugarima iz srednje baš želim to, da im svaki dan na poslu i privatno svira "HOT STUFF"
Jul, mesec u kome je nakon dužeg perioda razmišljanja i pregovaranja startovala sa radom naša konsultantska kuća. Izbor pesme je u skladu sa delokrugom rada konslultantske kuće.Avioni i slično. Što posle dvadeset i kusur godina karijere i ne bi trebalo da predstavlja neko iznenađenje.
Avgust , Kada dodje najtopliji mesec, lako mi misli odlutaju tamo gde je trava zelenija ili gde se bar ovom konju to čini. To je taj španski glagol ( volar-leteti )
Septembar , doba godišnjeg odmora, i perfektno zamišljena reportaža, nažalost zbog nekog podešavanja na telefonu slike u malom formatu.Čitaj , nedovoljno kvalitetne. Onda ni tekst nema puno smisla. Osta samo pesma,
Oktobar, kada prethodna pesma obeleži mesec onda oktobarski sled događaja ne čudi. Od mnogo dostupnih opcija ova bi trebalo da kaže puno toga,
Novembar, i onda prvo što se nametnulo da citiram Manu Chao-a " Que voy a hacer?" tj " šta sad da radim? " setim se Atheist Repa "...kad opljačkam Voban banku odoh ja na Jamajku ..." a šta drugo? Nažalost jeftin softver zna povremeno da dokaže zašto je jeftin. Ne rade baš sve opcije uvek i istovetno. Zato mora ceo album " Maori i Crni gonzales" pošto ne može samo numera "Sarajevo" ali neke grupe i autori kod mene uvek dobiju zasluženu porciju publiciteta. Vrlo verovatno jedan od najkvalitetnijih albuma ,kako tekstualno tako i muzički, na srpskom jeziku u zadnjih 25 godina.
Decembar, dok sam radio na finasijskim elemntima biznis plana, stiglo mi je i biciko. I kad budalu 'oće,onda 'oće. Suvo i stabilno vreme . Dvadeset od 25 dana, na biciklu, a decembar. A šta drugo nego,
Tu me negde stigoše i novogodišnji praznici. Malo blog statistike da upotpunim pisanu čorbu, preko 3400 pregleda, oduzevši moje posete a dodavši one koje maloprespomenuti softver nije registrovao, deset poseta dnevno, prosečno. Reklo bi se da imamo verne čitaoce, tri autora koja su do sada pisala, i jednog koji je dao fotografije,plus nemerljiv broj experata koju su mi bili svakodnevna doza inspiracije i motiva da ne posustanem, reči pohvale od bitnih i bliskih ljudi , šta još čovek da poželi?
Svim priajteljima, čitaocima i onima koji će to tek postati, autori VAMOS TAMOS bloga žele uspešnu i srećnu 2014. Živeli!
Tekst koji sledi je prvobitno napisan i objavljen na portalu crometeo.hr i koristim i ovu pirliku da se zahvalim urednicima ,u prvom redu Radetu Popadiću na hrabrosti da objavi tekst. Nakon objavljivanja na ovom specijalizovanom portalu i neki drugi elektronski mediji su preneli tekst,doduše sa pojedinim greškama u naslovu, ali nadam se da će pažnja biti obraćena na tekst a ne na pojeidna senazacionalistička novinarska naslovljavanja. Takodje bitno mi je da naglasim da je tekst delo SKIP konsalting tima a u prvom redu bih se zahvalio koleginici Jojić Gorani na predanom i svesrdnom radu na ovom tekstu. Bez nje ovaj tekst ne bi bio smislen i razumljiv.
Dole zaverenici
Pravo i dužnost vazduhoplovnih profesionalaca je, da na svakom mestu, i uvek, brane dignitet struke. Priča o otrovnim kemtrejlsima , bogatim zaverenicma i nedužnom, a napaćenom narodu je sve, samo ne zdravorazumska priča. Ali krenimo redom. Meteorološku pozadinu priče već su obradili daleko stručniji ljudi od nas, a SKIP konsalting će u ovom tekstu obraditi problem, tj. nemogućnost postojanja zavere, sa vazduhoplovno –ekonomskog stanovišta.
Savremeno civilno vazduhoplovstvo je, uz telekomunikacije, najočitiji primer napretka društva u poslednje dve industrijske revolucije. Sama činjenica, da je prošlo manje od sto godina od prvog leta, do preko 100 000 komercijalnih letova dnevno, govori sve . Moderan život je, bez toga, nezamisliv, a najveća zasluga za takvu poziciju se nalazi upravo u ljudima koji su radeći bezbedno i ekonomično, učinili vazdušni transport smislenim. Gledalo se, i još se uvek gleda, na svaki kilogram tereta,kako korisnog, tako i nužnog, u procesu prevoza, a sa još većom sigurnošću se može reći da će tako biti i u budućnosti, a to ima i svoje polazište u zdravom razumu. Ako bi letenje bilo nebezbedno i ekonomski neefikasno, ko bi onda leteo na komercijalnoj osnovi? Par entuzijasta, a oni, u svakom slučaju, ne bi napravili stotine hiljada letova dnevno. Čak i da dodamo sve zaverenike, teško da bi bilo i sto letova dnevno, a da nemaju zdravorazumsko pokriće za izvršenje.
Svaki kilogram je bitan Kao dokaz tezi da je svaki kilogram u vazduhu bitan, navešćemo dva nedavna primera. Leta gospodnjeg 2012., iznad madridskog aerodroma se naglo pogorša vreme i bezbedan prilaz na aerodrom biva trenutno onemogućen. Posade koje su prilazile aerodromu na sletanje, su donosile razne odluke u tom kontekstu, a tri posade Ryanair-ovih aviona donose istu odluku - da produže za Valensiju, koja im je predstavljala alternativni aerodrom. Zbog silnih komplikacija u letu, i gužve koja se stvara, nastaje, blago rečeno, haos, ali ta tri aviona sleću, uz deklarisanu opasnost od ostanka bez goriva. U takvim slučajevima, vazduhoplovna vlast izlazi na teren i meri količinu goriva, koja je preostala u avionu nakon sletanja. Postoji pojam koji se zove “neprikosnovena rezerva”. On označava količinu goriva koja se ni u kom slučaju ne sme potrošiti, uključujući I ovakve složene meteorološke i saobraćajne situacije. Inspekcijom je utvrđeno da su prva dva Ryanair-ova aviona imala izmedju 10 i 20 kg goriva preko neprikosnovene rezerve, dok je treći imao 5 kg manje od te neprikosnovene rezerve (nije bitno za tok osnovne ideje, ali su postojali objektivi razlozi zbog kojih se desio taj propust posade). Iako su svi poskočili na Ryanair, naročito na CEO, koji je poznata medijska ličnost, govoreći kako je sve to nebezbedno, ipak zdravim razumom i ostalim podacima dolazimo do surove istine da su piloti Ryanair-a sistematski naučeni da nose tačno onoliko goriva koliko im treba i da odluke donose u skladu sa tom količinom goriva, a da iste nikad ne ugroze bezbednost vazdušne plovidbe. Ako se ima u vidu da B 737 -800 troši izmedju 4 i 5 tona goriva po satu leta, jasno je kao dan da su posade donele odluke u sekundi u kojoj su trebale biti donešene, što se treba smatrati dobrim signalom, tj. da se u toj kompaniji dobro radi. Da je bila samo jedna posada, i samo jedan događaj, moglo bi se govoriti o slučajnosti. Tri za redom, to je već sistem. Sve ovo dobija na kontekstu ako se uzme u obzir da je Ryanair kompanija koja je za dvadest i pet godina prešla put od jednog aviončića, koji je leteo lokalne britanske rute, sa par stotina putnika godišnje, do kompanije koja danas ima preko 300 (tri stotine ) aviona B 737 -800 i preveze preko 80 miliona putnika godišnje. Da li bi pristalice teorije zavere mogle da nam objasne kako je moguće napraviti tako impresivan ekonomski rast ,ako se ne radi najbolje na tržištu? Hvala.
Idući dalje tom logikom, sredinom 2000-tih, je postojao podatak da je uporedljiva cena, uporedljivog prodatog naplaćenog sedišta, kod Ryanair-a bila 71 euro,a kod Lufthanse (sa svim njenim kćerkama- firmama) 74 eura. Tri eura razlike su se, u stvari, odnosili na cenu koštanja bezbednosti vazdušne plovidbe. Lufthansa i njeni sateliti su imali ta tri eura troška, jer su u prošlosti imali neke udese i incidente, koje Ryanair nije imao, te se to i reflektovalo kroz cenu karte (uzročno posledično i na profit i ekonosku snagu firmi). Iz ovoga direktno izlazimo na činjenicu da su operativni troškovi, tj. cena prebacivanja putnika sa jedne na drugu tačku, isti ili slični, što će reći da i u Lufthanzi neko misli o svakom kilogramu. Ako se ovome doda i konkurencija na tržištu, naročito veliki igrači, okupljeni u alijanse British-One world, Air France-Sky team, itd. koji imaju slične operativne rezultate, dolazimo do zaključka da je, svima koji komercijalno lete, svaki kilogram bitan.
To nas dovodi do sledećeg zaključka: ili svi komercijalni avioprevoznici nose po nekoliko tona kojekakvih kemtrejlskih otrova, pa su im zato rezultati slični, ili nijedan komercijalni avioprevoznik ne bazira uspešnost svog biznis plana na zaradi od prosipanja kemtrejlskih otrova u gornjim slojevima troposphere. Neka javnost presudi sama.
Air Berlin, nemački avioprevoznik, trenutno u efektivnim upravljačkim rukama Etihada, nedavno je vršio test na temu težine vazduhoplova. Jedan A 330 je izvučen sa redovnog letenja, parkiran u hangar, a onda je pet različitih stručnjaka za bezbednost vazdušne plovidbe povadilo iz aviona sve što nije bilo u njemu kada je kupljen. Izvadili su ukupno 600 kg raznih predmeta a onda su, sa još nizom stručnjaka drugih specijalnosti, preispitali stvari koje su pronašli u avionu i došli do zaključka da se, vremenom, u avionu nakupilo nekih tristotinjak kilograma, potpuno nepotrebnog, materijala i opreme . Kada su to pomnožili sa brojem letova tog aviona, pa sa brojem letova ostalih aviona u floti, pa tome pridodali flote ostalih članica Etihadove porodice, pa puta milje i sati naleta, Arape je glava zabolela od cifara. A govorimo o 300 kg na avionu koju može na poletanju da teži i do 242 tone!!!
A koji je otrov u pitanju ?
Faza dva ove teze predstavlja priču o otrovu . Da li je iko rekao koji otrov zaverenici koriste i koju količinu istog? To je ono što prvo pada u oči. Koliko treba tog otrova, da bi se bilo šta postiglo? Radi lakšeg pojašnjenja teze, uzećemo sledeće elemente kao konstantu: Brzina aviona - 850 km/h (236 m/s ) Brzina isticanja kemtrejlskogog otrova - 1l u sekundi (pet puta brže od brzine isticanja vode iz slavine ) puta dva, jer sa obe strane krila ističe otrov, a gustina otrova je bliska gustini vode (1000kg/l), tako da svaki sekund izbacuje 2 kg otrova u atmosferu. Tako avion leti iz Zapadne Erope na Bliski Istok, a namera zaverenika je da potruje stanovnike bivše Jugoslavije, tzv. Jugoslovenskom dijagonalom, tipa Bovec u Sloveniji- Dojran u Makedoniji, otprilike 850 km. Znači, zaverenički avion leti sat vremena i, za to vreme, prosipa kemtrejlske otrove po nedužnom i napaćenom narodu. Ništa lakše. 3600 sekundi puta 2kg, i eto tričavih 7,2 tona otrova. Ali, ni to nije sve. Potrebno je imati pumpe koje mogu izbaciti litar u sekundi a, prema dostupnim podacima proizvodjača, takve pumpe imaju snagu oko 1 kw, i težinu oko 15 kg. Čak i da zažmurimo na ostala tehnička pitanja i potpitanja (šta se dešava sa otrovom kada izleti odjedared na minus 56, u čemu se čuva otrov, stabilnost i balasiranje istog tokom svih faza leta, težina pumpi, pripadajućih cevi I rezervoara ), meni odmah upada u oči snaga od dva kilovata (monofazna), nužna za pokretanje takvih pumpi. Tu mi se javlja baš glupo pitanje za zaverenike. Gde vam se nalazi taj izvor kilovat(dva ) monofazne snage na 10 000 metara visine? Skinućete sa turbine motora, zar ne ? I neće se ni osetiti. I tako sat vremena. I šta ako vam otkaže jedna pumpa, je l’ imate rezervni sistem raspršivanja kemtrejlsa? U vazduhoplovstvu je sve duplo. Pa i kemtrejlske pumpe.
Ali dobro, uspeli ste da izbacite tu litru otrova. Za to vreme avion je preleteo 236 metara, što će reći zaverenička litra otrova je raspršena u sledećem valjku vazdušnog prostora : 236m x 5 m poluprečnika. Zapremina valjka je r2xPix h, u ovom slučaju 18 526 m3. Znači litra otrova, tj. 1 dm3 u 18526 kubika. Mora da je neki opasan otrov u pitanju. Iz ovoga proističe da je potrebna mnogo veća količina otrova da se baci da bi imalo efekta, a povećanje od 100% , sa litre u sekundi na 2 litre u sekundi, znači povećanje težine takođe za 100 %, a idući tim putem vrlo brzo bismo došli do maksimalne korisne težine koje savremeni vazduhoplovi mogu da ponesu (oko 70 /80 tona tereta ), a ni sa sedam litara u sekundi, tj. 7 dm3 na 18 526 m3, ne bi se napravilo ništa.
A vazdušna strujanja ?
Tu dolazimo i do sledećeg problema - vazduhoplovno meteorološkog. Da li su zaverenici ikad čuli za vetar i vazdušna strujanja? Očito je da nisu, jer da jesu, znali bi da na visinama uvek duva vetar i/ili ima vazdušnih strujanja, i to ne zanemarivog inteziteta, od 20 pa do 300 i više metara u sekundi, različitih pravaca i smerova duvanja. Ko može da predvidi gde će kapljica otrova, bačena u atmosferu na 10 000 m visine, pasti ? Ekstremno su komplikovani navigacijski i meteorološki proračuni, gde govorimo o frontalnim sistemima ili avionima od 200 tona, a sad treba staviti jednu kapljicu u perspektivu tih vetrova. Ako postoji zaverenik sa takvim znanjem, dajte mu Nobelovu nagradu za fiziku i /ili matematiku.
Način izbacivanja
Ne manje bitno, a čisto vazduhoplovno, gledište- kako uopšte izbacuju te otrove? To je nešto što se takodje nameće kao zanimljiva tema. Kroz motor, kažu zaverenici. I budala sa zemlje vidi odakle potiču kemtrejlsi. Znači neko gurne neki kilogram otrova kroz mlazni motor i onda taj otrov, na izlasku iz motora, formira kemtrejlse i ostalo što sledi? Pa da. Pravo pitanje je, gde ga ubaci? Je l’ u kompresor ? Bilo bi jako zanimljivo videti matematičku formulu koja opisuje promenu u vazdušnoj struji unutar kompresora, koja nastaje kada uleti kila otrova između trećeg i četvrtog stepena kompresora ? Dobro, nije u kompresor. Pa, gde je? U komori sagorevanja ? Da. Pre ili posle lulice koja uvodi gorivo? Pre. Poremetićete maseni odnos gasova,a tako i aerodinamički profil strujanja neposredno pred paljenje? Ne. Onda posle lulice? Da. Imate otrov koji, bez ikakvih problema, trpi izlaganje temperaturi od 1200 stepeni celzijusa ? Pa dobro, ne baš tu gde je toliko vruće. Znači kod turbine, tu je malo manja temperatura ,oko hiljadarke ? Ne, ni tu. Pa gde onda? Pa posle. U izduvnoj cevi? E, tu ga ubacuju. Osim što je temperatura i dalje visoka (700 stepeni ), narušavate strujanje i skidate potisak aviona? Pa mora negde! Pa to i ja pitam, gde? Oko motora? Molim? Pa između oplate motora i samog motora? Tu ubacujete cev adekvatnog promera, kroz koju prolazi otrov na putu od rezervoara do kemtrejlsa? DA! Konačno smo otkrili da je izvodljivo. Na posebno sredjenim avionima, umesto putnika i tereta, imamo rezervoare sa super-otrovima. Ti otrovi se izbacuju pomoću pumpi, koje se napajaju adekvatnom snagom sa turbine mlaznog motora, a kroz cevi koje oduzimaju snagu motora i narušavaju aerodinamičko opstrujavanje aviona. Ništa prostije. Od 5 oduzmemo dva, zatim još tri, te podelimo sa osam, a ostatak zaokružimo na manji broj. I ostane nam 7. Više nego kad smo počeli. O pitanjima tipa ko i gde proizvodi te enormne količine otrova (već smo videli da 10 tona istog ne predstavlja ništa ), ko ga transportuje od fabrike do aerodroma, ko ga sipa u avione, ko leti na, kraju krajeva, tim avionima, ne bih dalje širio tematiku van vazduhoplovnih okvira . Zadržavajući se unutar istih, da li bi neko od zaverenika uspeo da pokaže na sajtu http://www.airfleets.net/home/ koji tačno, od ovih aviona, lete za potrebe zaverenika, kao i da nam na sajtu www.flightradar24.com pokažu te avione kad lete iznad nas.
Nagrada
Kako SKIP konsalting aktivno promoviše, u svojim redovima poželjnu, bezbednosnu kulturu a ona, za osnovnu pretpostavku, ima otvorenu mogućnost za svakog člana da iskaže kreativnost i znanje, svakome ko obori ove teze i dokaže suprotno, SKIP konsalting nudi poslovnu saradnju.
Post scriptum Kada je već tekst otišao na objavljivanje pronadjem i dodatne podatke. B 737 800 na svakih 1000kg tereta više, troši 79 kg goriva više. U našem slučaju 7,2 tona puta 79 jednako 568 kg goriva više nego što bi trebalo, a onda zbog tih 568 jos 40kg goriva ..... gde je kraj zavereničkoj matematici ? Završno oblikovanje teksta radio sa kumom uz neke kiflice sa džemom. Katastrofa. Kaže kum, pusti ti njima ono iz Buena Vista filma, nek shvate gde je život dok se budale truju kemtrejlsima. 'Oću,
Opet isti akteri, vozač iz Ajde Đipul i moja malenkost. Izmedju dve porodične obaveze uklapamo izlet. Banatska i Šumadijska obala Dunava .Sremska i Bačka obala su već ranije pale za slobodu, da oslobodimo još ovaj čošak pa k'o svaki pošteni patriota da kidamo na Karibe. Tri sata i dvadeset minuta. Dovoljno za 180 kiliometara. Kada neko zna da vozi. Ja se nikad ne čudim kako vozači korejskih autombila umeju da voze i kako su im automobili fini i dobri. Imali su od koga da prepišu. Od vozača japanskih auta .
Ruta je Pančevo-Kovin-Gaj- Dubovac-Gaj-Smederevo- Brestovik-Grocka-Beograd.
5 minuta vožnje i već smo u petoj, stotka i cepamo prema Kovinu . Konstatacija da je zemlja dobra za njivu, ako se izuzme faktor Rafinerije i Petrohemije u desnom uglu horizonta. U Bavaništu dupla S krivina, i mala tajna za one koji tek treba da lete u tom kraju,jedino selo u Banatu koje ima šumu. Prolazimo pored aerodroma ,vraćaju nam se uspomene. Kroz Kovin na brzinu,levo i opet pravac. peta ,stotka.
Prvo mesto na ruti je Gaj. Već sam ranije bio u njemu. Prijatni ljudi i prijatne uspomene.
U principu tražimo neko vikend naselje. Na žalost pokazaće se kao ključan detalj ,nisam upamtio tačno naziv vikend naselja, samo činjenicu da je jako dobro. Ovaj drugi faktor nije bio dovoljan za uspeh u traženju. Svi tvrde da su baš njihova vikend naselja idealna. Logično ,ne bi ni pravili sebi vikendicu da su milsili da je loše.
Odlučujemo da prvo produžimo prema Dubovcu,pa onda da se vratimo na Dunav kod Gaja. Opet pravac, i vrlo brzo stižemo.A kako i ne bi kada cepamo petom,sto.
Dubovac malo mesto na samoj obali Dunava,u meni lično izaziva najlepše emocije. Iznad Dubovca sam položio isptni let za samostalno ,jednog kišnog i vetrovitog jesenjeg dana. Po staroj logici da se teritorija prvo osvaja tako što se nebo osvoji,tj nema slobode bez slobodnog neba, ulazimo kopnenim putem pobedonosno u selo.
Raspitujemo se i saznajemo da imaju dva vikend naselja na Dunavu u samoj blizini sela. Jedno je kad se produži putem prema Beloj Crkvi a drugo odmah iz sela prema Dunavu. Idemo prvo u to dalje pogotovo što smo čuli da je to vikend naselje u sklopu nekog zaštićenog parka prirode, ptice i barski ekositem. Tako nešto
Skrećemo sa puta za Belu Crkvu neposredno pred ovaj spomenik,
Tu se razilazimo sa asfaltom. Prvi put u tom danu.
I izbijamo na baru.Izbrojali, ne i uslikali, bar dvadest različith ptica, uključujući labudove, rode, i još neke koje sam viđao na tv, a ne znam im imena. Sa jedne strane sam završetak Deliblatske peščare
a sa druge, bara i močvaran teren ,
Provlačimo se između
i Dunav
Vikend naselje, starteški skriveno u šumi,dosta kućica ima i svoj izlaz na Dunav,mada se da primetiti da su sve malo podignute uz nasip i dalje uz šumu. Očito da to Dunav sve lepo može da natopi kad mu se hoće. Konstatujemo da su verovatno u pitanju privatni rajevi, i odlazimo dalje.
Vraćamo se u centar Dubovca, pa levo preko ovog mostića,
pored gastabajterskih kuća, i opet izbiajmo na dunavski nasip.
Opet bara,mada ova ne izgleda uopšte tako romantično,
Riblji retsoran i malo naselje na nekoj prevlaci izmedju glavnog toka Dunava i te spomenute bare/uvale. Silne mreže protiv komaraca ,dovoljno govore o poenti života na toj lokaciji. Idealno ako si ribar. Što veći alas to bolje. Nema velikih riba u maloj reci. Šta god o tome pričali ljubitelji malih reka.
Vraćamo se. Prolazimo kroz mestašce Šumarak. Može da se živi tu. ali batice onda nema opera, shoping mol, diplomatski kor, penzioner a ministar itd.
I tako cepamo mi opet stotku,petom ,reko da uslikam instrument tablu, da vidimo broj obrtaja....
Tu i pada konverzacija iz naslova. Peta? Ne brate, šesta!
Izvinjavam se, nisam znao,
U Gaju smo ponovo, skrećemo prema Dunavu,tražeći to vikend naselje. Lep put ,cepamo, lagano dižemo uzbudjenje jer se približavamo kvalitenom terenu, kad
divlja deponija. Srbija ,brate. Ono što je u normalnim zemljama resurs, kod nas je problem. Pogotovo što nikom ne pada na pamet da je cena nekretnine X eura ako je na putu nelegalna deponija, a ako nema deponije onda je X + Y*Z .
Ne odustajermo, ključan momenat. Odjednom nam se učini da asfalta nema više. Pravilo broj jedan,ako ti se u Srbiji čini da nema asfalta ispred tvoje šoferke, nema ga definititvo.
Oblak prašine nam je stizao us suret. Dovoljno, da se okrenemo za 180, šesta i nazad.
Kovin obilazimo, nismo ovaj put preterano raspoleženi da se zavlačimo po naseljenim mestima, više nego što je nužno. Obilaznica nas dovodi na most. Kada god naiđem na ovaj most,setim se svoje prve emocije i doživljaja istog. Išli smo iz pravca Smedereva, i gledano odatle most izgleda moćno i dugačko. I taman kad sam pomislio da smo prešli na drugu stranu shvatim da smo u stvari na pola Dunava, na Kovinskoj adi i da ima bar još jedna trećina reke pred nama. Dunav je druga evropska reka , a na pijedestal se ne stiže preko noći i slučajno.
Kovinska ada,
tu sam leteo sa nekim likom, koji mi je poakzao šta sve kipni avion može da uradi, ako se cepa kao KIA šestom.
ostatak Dunava,
Slika što sledi i nije nešto ,nego ovih dana baratam oko avio goriva, pa me natpis na rezervoarima podsetio na stvarnost. JetOil Serbia.
Smederevo, takodje se ne zadržavamo,već smo kratki sa vremenom, onako usput,
U pripremi reportaže sam pročiato da gradski oci produžavaju trajanje manifestacije "Smederevska jesen " Meni je i vikend Smedervske jeseni svojevremeno bio dosta. Preporučujem.
Dalje put prati Dunav, vijuga i krivuda, malo ima asfalta, malo nema .
Znao sam generalno da je pogled na Dunav vrhunski, da ima ekstra kvalitetnih kuća i naselja usput ali sam takođe zano da je magistrala Smederevo -Beograd opterećena saobraćajem te se u prvom redu kuća i vikendica ne može govoriti o povartku prirodi ,miru ,tišini i čistom vazduhu. Ali povremeno ima dosta razmaka između puta i Dunava , pa je moguće da pojedine kuće bliže Dunavu a dalje od magistralnog puta predstavljaju male rajeve. Jedina geografska mana ,desne obale Dunava kroz Srbiju je okrenutost te strane na sever. Tragična je činjenica da je leva obala Dunava,Banatska i Bačka, okrenuta na jug, ali je močvarnija i lošija za život, od desne obale ,koja je lepša i generalno zdravije izgleda ali je okrenuta na sever. Mikrolokacija može promeniti sve.To je detalj ako se priča o obali Dunava kroz Srbiju.
Čemu služi Opel na putu,
da vozači japanskih i korejskih auta imaju šta obilaziti,
Voćarski kraj, vinova loza, breskve, kajsije i sl.
Najlepši pogled na tom delu, trudio sam se da slika bude bolja,
Svojevremeno sam pitao neku glumicu,kako ona uspeva da zaplače u sceni kad treba ,kako da se smeje i slične emocije. Kaže, to ti je prosto ,vežeš neku adekvatnu emociju za adekvatnu priču, setiš se te emocije i priče kad treba da plačeš ili da se smeješ i to je to.
E verovatno sam ja iz nekog razloga ,a koji mi sada nije poznat,mesta koja slede na ruti povezao sa onom drugom Srbijom.Kad god pomsilim na Kaludjericu, Vrčin , Boleč i sl ,ja odmah pomislim na Pink, farmu, Trubo Folk i sve ostalo loše u prethodnih dvadeset i kusur godina. To je za mene ona druga Srbija. Iskustvo me je naučilo da generalizovanje nikad nije tačno, i da što je veća anomalija još je veće ono ispravno u nečemu, te verujem da u tim mestima više ljudi vole Thin Lizzy nego baba ratluk, ali eto tako nekako, neka duboka emocija u meni proradi na spomen tih naselja. Iz tog razloga samo jedna slika,
Ulazimo u Beograd i svako svojim obavezama.
Sutradan mi stiže poruka na mobilni ,citiram :" na 180 km kroz Srbiju, manje od tri minuta zakšnjenja. ETO=ATO.."
Zbunih se , šta je ETO? da nija ETA evouluirala , i šta je ATO ? Republika Srpska će kupiti ostatak slobode kada za to dodje vreme ,kakva sad ETA kakvi bakrači. To je ono što smo pričali u autu komentarišući dnevno političke aktivnosti,nismo spominjali druge eventualne kontekste na putu do slobode.
I setim se, vozač KIA-e je u stvari samo kontrolor letenja. ETO -Estimated time over (predvidjeno vreme preleta iznad neke tačke ) ATO -Actual Time Over ( stvarno vreme preleta iznad neke tačke )
Hteo je reći ,stigao je na vreme. I ja isto.
Dovoljno za telefonski poziv i kordinaciju oko pesme za reportažu . Zajednički odlučujemo,
Polazio sam iz Novog Sada obično oko ponoći ili nešto kasnije,ne žureći.
Prve godine trasa je bila NS-Bijeljina-Tuzla-Sarajevo-Mostar-Metković-Drvenik (odatle ide trajekt)-Hvar tj malo mesto Vrboska.
Povratak do Sarajeva isto, a onda Zenica-Doboj-Šamac-Osijek-Sombor-NS
Druge godine slično,NS,pa auto putem do Županje,na Tuzlu pa sve isto, a u povratku do Jablanice,pa na Jajce i Banjaluku,pa kroz Hrvatsku autoputem nazad u NS
Treće godine malo drugačije i zaobilaznije,od NS preko Kraljeva u Babin Most kod Prištine,pa preko Mitrovice i Zubinog Potoka u Crnu Goru,uz Moraču do Podgorice,pa preko Rijeke Crnojevića u Cetinje,Lovćen,pa Budva,Herceg Novi do granice sa Hrvatskom,pauza u Dubrovniku,Neum,Komin na Neretvi,pa Drvenik(trajekt). U povratku preko Dubrovnika na Trebinje,Foču,Čajnice do Višegrada,onda Mokra Gora i preko Valjeva nazad u NS. Na ovoj trećoj trasi smo tri noći usput prenoćili.
Lep restorančić na Neretvi pred Jablanicom,jutarnja kafica
prepoznatljiv motiv iz Jablanice,
i manje prepoznatljiv...
i nista manje zanimljiv: burek ispod sača!!
Posle obilnog i ne-masnog doručka,ajmo dalje,
sledi par slika iz kanjona Neretve,
U okolini Mostara izvršio sam pit -stop na vozilu, a potom smo obišli Tekiju na Buni i manastir Žitomisliće , znamenitosti tog kraja.
Sledi stari grad Počitelj
a i kupovina sveže pastrmke iz Neretve za večeru
posle Metkovica svraćamo u Komin kod mog prijatelja Denisa.Pogled na Neretvu sa njegove terase
Ušće Neretve u more,iza se vidi Pelješac
pred sam izlazak na Jadransku obalu, prelepa Baćinska jezera
Najzad Drvenik,trajekt koji će nas prevesti
Čekajuci trajekt,
Po dolasku u Vrbosku, BX je spontano pronašao svoje rodjake...
i malo detaljnije za naše drage A-serijaše
Smeštaj je bio odličan, o tome kasnije. Ovo je deo terase-samo naše, a iza šumice je more
Ona pastrmka je ovako završila. Malko me ponelo hvarsko vino,pa sam je prepržio,ali bolja nikad nije bila.
Kao što sam već napisao, Vrboska je izuzetno tiho i mirno mesto sa više kilometara obale, čak i u špicu sezone imate osećaj da ste jedini u okolini.
U nastavku prethodne slike,
nenadmašno čisto more,
sa druge strane zaliva,prema Braču
evo i mene kako plutam ,
još malo obale,ima relativno dosta kupača,ali ih ne primecujete jer su stene tako konfigurisane da je svako od svakog zaklonjen
kula Kastilac, alternativan put sa plaže
Svuda samo stene,sunce i more .
Da ne poveruješ da je sredina Jula meseca!
A na kopnu krkjlanac-ostrva su zakon!
Možete izigravati i Robinsona, u potrazi za nečim za izradu improvizovane tende jel sunce UBI kako prži,
Od jednog meštanima, kod koga inače ima odlicnog vina i proseka, dobismo čamac na dva-tri dana.
Ograničenje brzine u nautickim miljama! Kažu da ponekad lučka kapetanija i radariše
Mestašce Jelsa,viđeno iz čamca.
Pogled iz zaliva Jelse. Pred pramcem je ostrvce Zečevo, a iza je Brač.
Zečevo...
Nekad je tu bila poznata i dobro posećena plaža, a bio je i lep restoran pod borovima.
Sad je totalno sve pusto, a restoran kompletno devastiran
Na ovom mestu sam pre 35 godina naučio da plivam. Glatka kamena staza,autoput u more
Od Zečeva dalje stigosmo u izuzetno mirno i zabačeno mestašce Basina
Samo poznavaoci znaju put dovde,do pre neku godinu nije bilo ni puta valjanog.
Kad su jake žege,vredi doći ovde,jer u dnu uvale ima podvodni izvor,meša se voda sa slatkom i hladnija je nekoliko stepeni.
Nekoliko Somboraca ima tamo vikendice od ranije,pogled sa terase jedne od njih ka Braču.
Po povratku sa "plovidbe" .
Pre nego bacim ribu na roštilj,treba prošetati po vino i salatu.
Skoro 200 godina stara kuća porodice Kersić, moja redovna destinacija...
Izuzetno divni ljudi,pravi domaćini,
Kod njih se snabdevam izvrsnim hvarskim vinom,a i voćem i povrćem iz njihove bašte.
Stari most u Vrboskoj,često na razglednicama
i drugi mostić...
A tu je i treći most,novijeg datuma,sada zatvoren za saobraćaj jer postoji obilaznica oko mesta.
U pozadini je jedinstvena crkva-tvrdjava od pre pola milenijuma, a inače u drugoj crkvi u mestu ima nekoliko ikona koje je slikao čuveni Ticijan !
Rešili smo da se provozamo do južne strane ostrva,tamo je otvoreno more,toplije je u vodi i popodne gotovo uvek ima povećih talasa.
Put vodi kroz malecko mesto Pitve,u brdima
Prelepe bugenvilije, a put kao da prolazite kroz nečije dvorište.
Malo pomalo stigosmo i do tunela koji izbija na južnu obalu. Dugačak je 1,4 km, veoma uzan ,na samo jednom mestu se može mimoići,semafor reguliše prolaz.
Kad se izađe iz tunela,pogled je ovakav,
u prvom planu nenaseljeno (tj živi 5-6 ljudi) ostrvo Šćedro, i iza je Korčula
Brzina na ovoj deonici baš i nije zavidna
a evo i zašto,
put je toliko širok da bi se dva XM-a možda mimoišla, a možda i ne,
Dok se ide ka Ivan-Dolcu,pogled je ovakav,
Konačno plaža,malo je pretrpana, pa smo nakon rashlađivanja pronašli mirniji kutak.
Iz mora pogled dopire do vinograda- visoko na strmim obroncima
Većina plaža na ovom delu Hvara je sa sitnim šljunkom
stara karta Hvara i okoline
Ista lokacija,savremena karta.
A ovako je bilo nakon povratka sa južne obale.
Koji dan kasnije,pošli smo u grad Hvar,nekadašnjim starim putem , koji više nije u punoj funkciji, jer je u međuvremenu napravljen lep savremen i kvalitetan put sa prolaskom kroz nov tunel do grada Hvara. Stari put je veoma uzan i neograđen,što se i vidi.
U pozadini u dnu zaliva je mesto Starigrad.
Pogled na drugu stranu sa istog mesta kao i slika gore. Ove terase su plod mukotrpnog rada, a na njima hvarani uzgajaju povrće i lavandu.
Malo zumiran pogled-Starigrad,
Izražene serpentine na ostrvu Braču
Na putu ka vrhu-prevoju kratka stanka zarad branja divljih kupina
Konačno na vrhu. Vide se Pakleni otoci, a u daljini Vis
Dalje prema Hvaru pronalazimo mala,mirna i zabačena mesta.
krecemo ka prvom od njih...
Prolazimo kroz područje koje je šumski požar opustošio desetak dana ranije.
Lepo uređen vinograd i 5-6 kuća čine celo mesto u mirnom zalivu
Mestašce na kraju tog slepog puta.
Kraj puta-bukvalno
More na tom mestu.
Nakon rashlađivanja ulazak u grad Hvar
Odnosno...
Uz gradsku obalu
Otmeno uređene bašte restorana
Nije Citroen, ali je redak i zanimljiv-Peugeot 504 coupe
Čuvena hvaraska plaža, nosilac plave zastave
VIP deo i bar iste plaže
Ostrvce sa svetionikom,pred ulaskom u hvarsku luku.
Glavni trg u Hvaru,pored Arsenala,najstarije post-antičko pozorište u tom delu sveta.
Riva i deo nekadašnje palate
Grad Hvar, zaboravih kako se zove ova palata, danas hotel.
Iznad Hvar na brdu je tvrđava Fortica,ili kako je još zovu Španjola.
Već je bio mrak kad smo se tamo popeli.
Posebno zanimljiva je tamnica, u koju se silazi uskim i klizavim stepenicama,delom uklesana u steni ispod tvrdjave,veoma je zagušljivo unutra.
Pojedinačne ćelije.Onaj malecki otvor je sva veza sa spoljnim svetom
Večernja šetnja Starigradom.
Krećemo na jednodnevni izlet u Bol na ostrvu Braču.
Poštujemo ograničenje brzine u zalivu, Vrboska iza nas.
Malo smo dali oduška... iza je Jelsa.
Bol na horizontu...
Brač,takodje prelepo ostrvo.
Detalj fasade u Bolu,
Plaža duž šetalista u Bolu,
Divno čisto more, Hvar u pozadini.
Dugi iliti Zlatni rat pred nama.
Jedna od, sasvim zasluženo, najlepših plaža na Jadranu
Vinski podrum porodice Kersić, već spomenuti u ovoj priči.
Izuzetno dobro crno vino i prošek, a naravno i belo vino i maslinovo ulje
Pakovanje počinje,mi smo bili smešteni sa druge strane te kuće,odličan smeštaj,2 odvojene sobe sa kupatilima,posebna kuhinja,ogromna terasa,roštilj i izuzetno prijatne gazde. Cena veoma prihvatljiva i za naše uslove .
Ako nekog interesuje detaljnije,nek se javi .
Polazak kući, sa ove krivine se pruža poslednji pogled na zaliv Vrboske sa okolinom.
Pošto sam mu početku ove reportaže naveo 3 rute do ove destinacije, pridodaću i par slika sa te,treće rute.
Putovanje smo počeli neplaniranim odlaskom na Kosovo, na poziv jednog prijatelja koji tamo živi. Kratak pogled na mapu i pošto sam konstatovao da ako hoću samo njega da posetim, imam oko 900 km, a ako od njega nastavim ka primorju, imam samo oko 300 km više -izbor je bio logičan.
Odluka je donesena, na brzinu se spakovali i u popodnevnim satima zaputili. Na administrativnu granicu smo pristigli par minuta posle ponoći, i po lošim kosovskim putevima, jednom zaustavljeni od tzv.kosovske policije na izlazu iz Mitrovice,oko 2 izjutra stižemo u selo Babin Most, na obodu Kosova Polja, par kilometara o Prištine. Selo je poznato po spomen crkvi koju je prvobitno podigla Carica Milica posle Kosovskog boja, kao grobnu crkvu postradalima u tom boju. Faktički su izginuli vojnici podno crkve sahranjeni.
Odatle se pruža fascinantan pogled na celo Kosovo polje i Gazimestan
Ovaj kameni presto i sto su napravljeni povodom obeležavanja 600 god Kosovskog boja, istoričari tvrde da je upravo na tom mestu Car Lazar održao ratni sabor uoči bitke.
Spomen ploča postradalima, postavljena 1940. god
Pogled sa platoa,
Pošto je bio Petrovdan, pozvani smo u selo Gornja Brnjica na seosku slavu, crkvica (osim zvonika) je iz 12.veka, a pred njom su po predanju sahranjeni 9 Jugovića.
U popodnevnim satima smo se rastali sa našim prijateljima i nastavili putovanje. Preko Mitrovice i Zubinog Potoka stigosmo i do Gazivodskog jezera, gde je i carinski punkt. Odatle se put račva ka Novom Pazaru i prema Crnoj Gori,gde nas je uhvatila i noć. Malko odmora,i u svitanje stizemo u Podgoricu, i odatle prema Cetinju preko Rijeke Crnojevića.
Prelepo mirno jutro, Rijeka Crnojevića, u stvari rukavac Skadarskog Jezera.
Mesto sa najlepšim pogledom na okolinu, doručak u prirodi, pršut,svež hleb,paradajz i jogurt...
Stari most u mestu Rijeka Crnojevića
Kako i dolikuje, dok sunce nije upržilo, odvezli smo se do Njegoševog Mauzoleja na vrhu Lovćena.
Pogled sa okretnice-parkinga ka tunelu i stepeništu.
Pentranje uz ove stepenice mi je bio i najveći napor na putovanju.
Još da nema onog Švabe, da kvari sliku...
Njegošev spomenik u mauzoleuj na vrhu Lovćena, rad Ivana Meštrovića
Mauzolej na vrhu,zadnja strana, slikano sa mesta stare kapele.
Na onom krugu je nekada bila stara Njegoševa kapela, za vreme komunističke vladavine brutalno porušena, helikopterom koji je vitlao tamo amo gvozdenom kuglom .
Posle Lovćena, spustismo se u Cetinje, grad sa znamenitom istorijom i nekadašnja prestonica Crne Gore.
Obišli smo cetinjski manastir i Biljardu.
Posebna zanimljivost je ova ogromna reljefna, izrazito verna karta, jedinstvena u svetu, izrađena za vreme I svetskog rata za potrebe Austrougarske vojske.
Ostatak puta u granicama opisanog.
Pretpostavka je da bi brat Djole ovu pesmu ,umesto nekog šablonizovanog završetka. (prim.prir. KA)