субота, 21. децембар 2013.

Godina prva

Januar,Tehnički gledano blog sam kreirao krajem decembra 2012, ali je prvih par dana bilo testiranje sistema, zvanično puštanje u rad beše 01.01.2103 u prvim minutama. Tu sam negde shvatio da je blog upravo forma kreativnog izražavanja koja mi je trebala. Dvanaest pesama za dvanaest meseci . Svaka pesma bi trebalo  da predstavi misao ili osećanje autora o tim mesecima. Kao što i spada iz prvih par reči pesme koja sledi ..."dozvoli mi da ti se predstavim..."




Februar,Pošto su neke od reportaža postojale i na drugim mestima, prvenstveno na citroenforumsrbije.com bilo je korektno pozvati prijatelja sa tih stranica koji  je možda najviše i uticao da i ja počnem da pišem. Naravno kvalitet fotografija i priča kod prof. Đoleta ipak odskače. Thin Lizzy sa jasnom porukom, prirodan izbor


     Mart , kakav bi izbor bio bez Dire Straits-a? Čak ni nemam objašnjenje zašto. A ni ne treba mi, moj je blog.


April, Sad ja ne mogu da povežem kad je tačno bilo,ali otprilike mi je u tom periodu tokom jedne internacionalne rasprave o  vazdušnim suverenitetima,  jedan stranac sa dobrim poznavanjem prilika začepio usta sledećim rečima : " Šta se ti koji andrak ložiš i boriš za Srpsku stvar kad je onim tvojim komunjaretinama početkom osandesetih bilo važnije koje će cipele kupiti u Rimu nego šta se dešava na Kosovu ? "A vidim ja poznat mi tekst odnekle,


 
Maj, najbolje volim kad se spoje dva velika praznika. Prvi maj i Uskrs.Nema boljeg razloga  za turu do mora. Prvomajski uranak na Jadranu, to mi je oduvek bio san. Manje više sve bi bilo Ok, da nismo naleteli na kolonu radnika iz Bosne i Hercegovine, dugačku jedno 120 km (bez epskog preterivanja ) . Tu sam došao do zaključka da ima bar dva razloga zašto je BiH najbolja zemlja na svetu. Prvi je, ima Republiku Srpsku,a drugi je niko ništa ne radi. Reportaža izostala jer nije bilo novih destinacija. Stare ali u novom ruhu, ipak nedovoljno inspirativno.


Jun, Iako je putovanje bilo izvedeno u maju, i iako je taj put veoma značajan u emotivnom smislu za autora, a radi se o skupu generacije u Mostaru na 20 godina od mature, pesma tim povodom ide u jun. Ja svim mojim drugarima iz srednje baš želim to, da im svaki dan na poslu i privatno svira "HOT STUFF"

 
 
          Jul, mesec u kome je nakon dužeg perioda razmišljanja i pregovaranja startovala sa radom naša konsultantska kuća. Izbor pesme je u skladu sa delokrugom rada konslultantske kuće.Avioni  i slično. Što posle dvadeset i kusur godina karijere i ne bi trebalo da predstavlja neko iznenađenje.                                                                                                                                                            

                                                                                                                                                                      
 
Avgust , Kada dodje najtopliji mesec, lako mi misli odlutaju tamo gde je trava zelenija ili gde se bar ovom konju to čini. To je taj španski glagol ( volar-leteti )




Septembar , doba godišnjeg odmora, i perfektno zamišljena reportaža, nažalost zbog nekog podešavanja na telefonu slike u malom formatu.Čitaj , nedovoljno kvalitetne. Onda ni tekst nema puno smisla. Osta samo pesma,



Oktobar, kada prethodna pesma obeleži mesec onda oktobarski sled događaja ne čudi. Od mnogo dostupnih opcija ova bi trebalo da kaže puno toga,




Novembar, i onda prvo što se nametnulo da citiram Manu Chao-a " Que voy a  hacer?" tj " šta sad da radim? " setim se Atheist Repa "...kad opljačkam Voban banku odoh ja na Jamajku ..." a šta drugo? Nažalost jeftin softver zna povremeno da dokaže zašto je jeftin. Ne rade baš sve opcije uvek i istovetno. Zato mora ceo album " Maori  i Crni gonzales" pošto ne može samo numera "Sarajevo"  ali neke grupe i autori kod mene  uvek dobiju zasluženu porciju publiciteta. Vrlo verovatno jedan od najkvalitetnijih albuma ,kako tekstualno tako i muzički, na srpskom jeziku u zadnjih 25 godina.




Decembar, dok sam  radio na finasijskim elemntima biznis plana, stiglo mi je i biciko. I kad budalu 'oće,onda 'oće. Suvo i stabilno vreme . Dvadeset od 25 dana, na biciklu, a decembar. A šta drugo nego,




Tu me negde  stigoše i novogodišnji praznici. Malo blog statistike da upotpunim pisanu čorbu, preko 3400 pregleda, oduzevši moje posete a dodavši one koje maloprespomenuti softver nije registrovao, deset poseta dnevno, prosečno. Reklo bi se da imamo verne čitaoce, tri autora koja su do sada pisala, i jednog koji je dao fotografije,plus nemerljiv broj experata koju su mi bili svakodnevna doza inspiracije i motiva da ne posustanem, reči pohvale od bitnih i bliskih ljudi , šta još čovek da poželi?
Svim priajteljima, čitaocima i onima koji će to tek postati, autori VAMOS TAMOS bloga žele uspešnu i srećnu 2014. Živeli!



       

субота, 9. новембар 2013.

Zaverenici Vs Ekonomija

Tekst koji sledi je prvobitno napisan i objavljen  na portalu crometeo.hr i koristim i ovu pirliku da se zahvalim urednicima ,u prvom redu Radetu Popadiću na hrabrosti da objavi tekst. Nakon objavljivanja na ovom specijalizovanom portalu i neki drugi elektronski mediji su preneli tekst,doduše sa pojedinim greškama u naslovu, ali nadam se da će pažnja biti obraćena na tekst a ne na pojeidna senazacionalistička novinarska naslovljavanja. Takodje bitno mi je da naglasim da je tekst delo SKIP konsalting tima a u prvom redu bih se zahvalio koleginici Jojić Gorani na predanom i svesrdnom radu na ovom tekstu. Bez nje ovaj tekst ne bi bio smislen i razumljiv. 

                                         Dole zaverenici

Pravo i dužnost vazduhoplovnih profesionalaca je, da na svakom mestu, i uvek, brane dignitet struke. Priča o otrovnim kemtrejlsima , bogatim zaverenicma i nedužnom, a napaćenom narodu je sve, samo ne zdravorazumska priča. Ali krenimo redom.
Meteorološku pozadinu priče već su obradili daleko stručniji ljudi od nas, a SKIP konsalting će u ovom tekstu obraditi problem, tj. nemogućnost postojanja zavere, sa vazduhoplovno –ekonomskog stanovišta. 


Savremeno civilno vazduhoplovstvo je, uz telekomunikacije, najočitiji primer napretka društva u poslednje dve industrijske revolucije. Sama činjenica, da je prošlo manje od sto godina od prvog leta, do preko 100 000 komercijalnih letova dnevno, govori sve . Moderan život je, bez toga, nezamisliv, a najveća zasluga za takvu poziciju se nalazi upravo u ljudima koji su radeći bezbedno i ekonomično, učinili vazdušni transport smislenim. Gledalo se, i još se uvek gleda, na svaki kilogram tereta,kako  korisnog,  tako i nužnog, u procesu prevoza, a sa još većom sigurnošću se može reći da će tako biti i u budućnosti, a to ima i svoje polazište u zdravom razumu. Ako bi letenje bilo nebezbedno i ekonomski neefikasno, ko bi onda leteo na komercijalnoj osnovi? Par entuzijasta, a oni, u svakom slučaju, ne bi napravili stotine hiljada letova dnevno.  Čak i da dodamo sve zaverenike, teško da bi bilo i sto letova dnevno, a da nemaju zdravorazumsko pokriće za izvršenje.


                                       Svaki kilogram je bitan
 
Kao dokaz tezi da je svaki kilogram u vazduhu bitan, navešćemo dva nedavna primera.
Leta gospodnjeg 2012., iznad madridskog aerodroma se naglo pogorša vreme i bezbedan prilaz na aerodrom biva trenutno onemogućen. Posade koje su prilazile aerodromu na sletanje, su donosile razne odluke u tom kontekstu, a tri posade Ryanair-ovih aviona donose istu odluku - da produže za Valensiju,  koja im je predstavljala alternativni aerodrom. Zbog silnih komplikacija u letu, i gužve koja se stvara, nastaje, blago rečeno, haos, ali ta tri aviona sleću, uz deklarisanu opasnost od ostanka  bez goriva. U takvim slučajevima, vazduhoplovna vlast izlazi na teren i meri količinu goriva, koja je preostala u avionu nakon sletanja. Postoji pojam koji se zove “neprikosnovena rezerva”. On označava količinu goriva koja se  ni u kom slučaju ne sme potrošiti, uključujući I ovakve složene meteorološke i saobraćajne situacije. Inspekcijom je utvrđeno da su prva dva Ryanair-ova aviona imala izmedju 10 i 20 kg goriva preko neprikosnovene rezerve, dok je treći imao 5 kg manje od te neprikosnovene rezerve (nije bitno za tok osnovne ideje, ali su postojali objektivi razlozi zbog kojih se desio taj propust posade). Iako su svi poskočili na Ryanair, naročito na CEO, koji je poznata medijska ličnost, govoreći kako je sve to nebezbedno, ipak zdravim razumom i ostalim podacima dolazimo do surove istine da su piloti Ryanair-a sistematski naučeni da nose tačno onoliko goriva koliko im treba i da odluke donose u skladu sa tom količinom goriva, a da iste nikad ne ugroze bezbednost vazdušne plovidbe. Ako se ima u vidu da B 737 -800 troši izmedju 4 i 5 tona goriva po satu leta,  jasno je kao dan da su posade donele odluke u sekundi u kojoj su trebale biti donešene, što se treba smatrati dobrim signalom,  tj. da se u toj kompaniji dobro radi. Da je bila samo jedna posada, i samo jedan događaj, moglo bi se govoriti o slučajnosti. Tri za redom, to je već sistem.  Sve ovo dobija na kontekstu ako se uzme u obzir da je Ryanair kompanija koja je za dvadest i pet godina prešla put od jednog aviončića, koji je leteo lokalne britanske rute, sa par stotina putnika godišnje, do kompanije koja danas ima preko 300 (tri stotine ) aviona B 737 -800 i preveze preko 80 miliona putnika godišnje. Da li bi pristalice teorije zavere mogle da nam objasne kako je moguće napraviti tako impresivan ekonomski rast ,ako se ne radi najbolje na tržištu? Hvala.




Idući dalje tom logikom, sredinom 2000-tih, je postojao podatak da je uporedljiva cena, uporedljivog prodatog naplaćenog sedišta, kod Ryanair-a bila 71 euro,a kod Lufthanse (sa svim njenim kćerkama- firmama) 74 eura. Tri eura razlike su se, u stvari, odnosili na cenu koštanja bezbednosti vazdušne plovidbe. Lufthansa i njeni sateliti su imali ta tri eura troška, jer su u prošlosti imali neke udese i incidente, koje Ryanair nije imao, te se to i reflektovalo kroz cenu karte (uzročno posledično i na profit i ekonosku snagu firmi). Iz ovoga direktno izlazimo na činjenicu da su operativni troškovi, tj. cena prebacivanja putnika sa jedne na drugu tačku, isti ili slični, što će reći da i u Lufthanzi neko misli o svakom kilogramu.  Ako se ovome doda i konkurencija na tržištu, naročito veliki igrači, okupljeni u alijanse British-One world, Air France-Sky team, itd. koji imaju slične operativne  rezultate, dolazimo do zaključka da je, svima koji komercijalno lete, svaki kilogram bitan.



To nas dovodi do sledećeg zaključka: ili svi komercijalni avioprevoznici   nose po nekoliko tona kojekakvih kemtrejlskih otrova, pa su im zato rezultati slični, ili nijedan komercijalni avioprevoznik ne bazira uspešnost svog biznis plana na zaradi od prosipanja kemtrejlskih otrova u gornjim slojevima troposphere.
Neka javnost presudi sama.

Air Berlin, nemački avioprevoznik, trenutno u efektivnim upravljačkim rukama Etihada, nedavno je vršio test na temu težine vazduhoplova. Jedan A 330 je izvučen sa redovnog letenja, parkiran u hangar, a onda je pet različitih stručnjaka za bezbednost vazdušne plovidbe povadilo iz aviona sve što nije bilo u njemu kada je kupljen. Izvadili su ukupno 600 kg raznih predmeta a onda su, sa još nizom stručnjaka drugih specijalnosti, preispitali stvari koje su pronašli u avionu i došli do zaključka da se, vremenom, u avionu nakupilo nekih tristotinjak kilograma, potpuno nepotrebnog, materijala i opreme . Kada su to pomnožili sa brojem letova tog aviona, pa sa brojem letova ostalih aviona u floti, pa  tome pridodali flote ostalih članica Etihadove porodice, pa puta milje i sati naleta, Arape je glava zabolela od cifara.  A govorimo o 300 kg na avionu koju može na poletanju da teži i do 242 tone!!!


A koji je otrov u pitanju ?

Faza dva ove teze predstavlja priču o otrovu . Da li je iko rekao koji otrov zaverenici koriste i koju količinu istog? To je ono što prvo pada u oči. Koliko treba tog otrova, da bi se bilo šta postiglo?
Radi lakšeg pojašnjenja teze, uzećemo sledeće elemente kao konstantu:
Brzina aviona - 850 km/h (236 m/s )
Brzina isticanja kemtrejlskogog otrova - 1l u sekundi (pet puta brže od brzine isticanja vode iz slavine ) puta dva, jer sa obe strane krila ističe otrov, a gustina otrova je bliska gustini vode (1000kg/l), tako da svaki sekund izbacuje 2 kg otrova u atmosferu.
Tako avion leti iz Zapadne Erope na Bliski Istok, a namera zaverenika je da potruje stanovnike bivše Jugoslavije, tzv. Jugoslovenskom dijagonalom, tipa Bovec u Sloveniji- Dojran u Makedoniji, otprilike 850 km.
Znači, zaverenički avion leti sat vremena i, za to vreme, prosipa kemtrejlske otrove po nedužnom i napaćenom narodu.
Ništa lakše. 3600 sekundi puta 2kg, i eto tričavih 7,2 tona  otrova.
Ali, ni to nije sve. Potrebno je imati pumpe koje mogu  izbaciti litar u sekundi a, prema dostupnim podacima proizvodjača, takve pumpe imaju snagu oko 1 kw, i težinu oko 15 kg.
Čak i da zažmurimo na ostala tehnička pitanja i potpitanja (šta se dešava sa otrovom kada izleti odjedared na minus 56, u čemu se čuva otrov, stabilnost i balasiranje istog tokom  svih faza leta, težina pumpi, pripadajućih cevi I rezervoara ), meni odmah upada u oči snaga od dva kilovata (monofazna), nužna za pokretanje takvih pumpi. Tu mi se javlja baš glupo pitanje za zaverenike. Gde vam se nalazi  taj izvor  kilovat(dva )  monofazne snage na 10 000 metara visine? Skinućete sa turbine motora, zar ne ? I neće se ni osetiti. I tako sat vremena. I šta ako vam otkaže jedna pumpa, je l’ imate rezervni sistem raspršivanja kemtrejlsa? U vazduhoplovstvu je sve duplo. Pa i kemtrejlske pumpe.




Ali dobro, uspeli ste da izbacite  tu litru otrova. Za to vreme avion je preleteo 236 metara, što će reći zaverenička litra otrova je raspršena u sledećem valjku vazdušnog prostora : 236m x 5 m poluprečnika. Zapremina valjka je r2xPix h, u ovom slučaju 18 526 m3. Znači litra otrova, tj. 1 dm3 u 18526 kubika.
Mora da je neki opasan otrov u pitanju.
Iz ovoga proističe da je potrebna mnogo veća količina otrova da se baci da bi imalo efekta, a povećanje od 100% , sa litre u sekundi na 2 litre u sekundi, znači povećanje težine takođe za 100 %, a idući tim putem  vrlo brzo bismo došli do maksimalne korisne težine koje savremeni vazduhoplovi mogu da ponesu (oko 70 /80 tona tereta ), a ni sa sedam litara u sekundi, tj. 7 dm3 na 18 526 m3,  ne bi se napravilo ništa.

A vazdušna strujanja ? 

Tu dolazimo i do sledećeg problema - vazduhoplovno meteorološkog. Da li su zaverenici ikad čuli za vetar i vazdušna strujanja? Očito je da nisu, jer da jesu,  znali bi da na visinama uvek duva vetar i/ili ima vazdušnih strujanja, i to ne zanemarivog inteziteta, od 20 pa do 300 i više metara u sekundi, različitih pravaca i smerova duvanja. Ko može da predvidi gde će kapljica otrova, bačena u atmosferu na 10 000 m visine,  pasti ? Ekstremno su komplikovani navigacijski i meteorološki proračuni, gde govorimo o frontalnim sistemima ili avionima od 200 tona, a sad treba staviti jednu kapljicu u perspektivu tih vetrova.
Ako postoji zaverenik sa takvim znanjem, dajte mu  Nobelovu nagradu za fiziku i /ili matematiku.



                                                                Način izbacivanja

Ne manje bitno, a čisto vazduhoplovno, gledište- kako uopšte izbacuju te otrove? To je nešto što se takodje nameće kao zanimljiva tema.
Kroz motor, kažu zaverenici. I budala sa zemlje vidi odakle potiču kemtrejlsi. Znači neko gurne neki kilogram otrova kroz mlazni motor i onda taj otrov, na izlasku iz motora, formira kemtrejlse i ostalo što sledi? Pa da.
Pravo pitanje je, gde ga ubaci? Je l’ u kompresor ? Bilo bi  jako zanimljivo videti matematičku formulu koja opisuje promenu u vazdušnoj struji unutar kompresora, koja nastaje kada uleti kila otrova između trećeg i četvrtog stepena kompresora ?
Dobro, nije u kompresor. Pa, gde je? U komori sagorevanja ? Da. Pre ili posle lulice koja uvodi gorivo? Pre. Poremetićete maseni odnos gasova,a tako i aerodinamički profil strujanja  neposredno pred paljenje? Ne. Onda posle lulice? Da. Imate otrov koji, bez ikakvih problema, trpi izlaganje temperaturi od 1200 stepeni celzijusa ? Pa dobro, ne baš tu gde je toliko vruće. Znači kod turbine, tu je malo manja temperatura ,oko hiljadarke ? Ne, ni tu. Pa gde onda? Pa posle. U izduvnoj cevi? E, tu ga ubacuju. Osim što je temperatura i dalje visoka (700 stepeni ), narušavate strujanje i skidate potisak aviona?
Pa mora negde! Pa to i ja pitam, gde? Oko motora? Molim? Pa između oplate motora i samog motora? Tu ubacujete cev adekvatnog promera, kroz koju prolazi otrov na putu od rezervoara do  kemtrejlsa? DA!
Konačno smo otkrili da je izvodljivo. Na posebno sredjenim avionima, umesto putnika i tereta, imamo rezervoare sa super-otrovima. Ti otrovi se izbacuju pomoću pumpi, koje se napajaju adekvatnom snagom sa turbine mlaznog  motora, a kroz cevi koje oduzimaju snagu motora i narušavaju aerodinamičko opstrujavanje aviona. Ništa prostije. Od 5 oduzmemo dva, zatim još tri, te podelimo sa osam, a ostatak zaokružimo na manji broj. I ostane nam 7. Više nego kad smo počeli.
O pitanjima tipa ko i gde proizvodi te enormne količine otrova (već smo videli da 10 tona istog ne predstavlja ništa ), ko ga transportuje od fabrike do aerodroma, ko ga sipa u avione, ko leti na, kraju krajeva, tim avionima, ne bih dalje širio tematiku van vazduhoplovnih okvira . Zadržavajući se unutar istih, da li bi neko od zaverenika uspeo da pokaže na sajtu  http://www.airfleets.net/home/ koji tačno, od ovih aviona, lete za potrebe zaverenika, kao i da nam na sajtu www.flightradar24.com pokažu te avione kad lete iznad nas.



Nagrada

Kako SKIP konsalting aktivno promoviše, u svojim redovima poželjnu, bezbednosnu kulturu a ona, za osnovnu pretpostavku, ima otvorenu mogućnost za svakog člana da iskaže kreativnost  i znanje, svakome ko obori ove teze i dokaže suprotno, SKIP konsalting nudi poslovnu saradnju.



Post scriptum 

Kada je već tekst otišao na objavljivanje pronadjem i dodatne podatke. B 737 800 na svakih 1000kg tereta više, troši 79 kg goriva više. U našem slučaju 7,2 tona puta 79 jednako 568 kg goriva više nego što bi trebalo, a onda zbog tih 568 jos 40kg goriva ..... gde je kraj zavereničkoj matematici ? 

Završno oblikovanje teksta radio sa kumom uz neke kiflice sa džemom. Katastrofa. Kaže kum, pusti ti njima ono iz Buena Vista filma, nek shvate gde je život dok se budale truju kemtrejlsima. 
'Oću, 





субота, 24. август 2013.

Peta? Ne brate, šesta !



Opet isti akteri,  vozač iz Ajde Đipul i moja malenkost. Izmedju dve porodične obaveze uklapamo izlet. Banatska i Šumadijska obala Dunava .Sremska i Bačka obala su već ranije  pale za slobodu, da oslobodimo još ovaj čošak pa k'o svaki pošteni patriota da kidamo na Karibe. Tri sata i dvadeset minuta. Dovoljno za 180 kiliometara. Kada neko zna da vozi. Ja se nikad ne čudim kako vozači korejskih autombila umeju da voze i kako su im automobili fini i dobri. Imali su od koga da prepišu. Od vozača japanskih auta .

Ruta je Pančevo-Kovin-Gaj- Dubovac-Gaj-Smederevo- Brestovik-Grocka-Beograd.

5 minuta vožnje i već smo u petoj, stotka i cepamo prema Kovinu . Konstatacija da je zemlja dobra za njivu, ako se izuzme faktor Rafinerije i Petrohemije u  desnom uglu horizonta. U Bavaništu dupla S krivina, i mala tajna za one koji tek treba da lete u tom kraju,jedino selo u Banatu koje ima šumu. Prolazimo pored aerodroma ,vraćaju nam se uspomene. Kroz Kovin na brzinu,levo i opet pravac. peta ,stotka.

Prvo mesto na ruti je Gaj. Već sam ranije bio  u njemu. Prijatni ljudi i prijatne uspomene.

 photo IMG_20130821_134033_0_zpsf4112784.jpg

 U principu tražimo neko vikend naselje. Na žalost pokazaće se kao ključan detalj ,nisam upamtio tačno naziv vikend naselja, samo činjenicu da je jako dobro. Ovaj drugi faktor nije bio dovoljan za uspeh u traženju. Svi tvrde da su baš njihova vikend naselja idealna. Logično ,ne bi ni pravili sebi vikendicu da su milsili da je loše.

Odlučujemo da prvo produžimo prema Dubovcu,pa onda da se vratimo na Dunav kod Gaja. Opet pravac, i vrlo brzo stižemo.A kako i ne bi kada cepamo petom,sto.
Dubovac malo mesto na samoj obali Dunava,u meni lično izaziva najlepše emocije. Iznad Dubovca sam položio isptni let za samostalno ,jednog kišnog i vetrovitog jesenjeg dana. Po staroj logici da se teritorija prvo osvaja tako što se nebo osvoji,tj nema slobode bez slobodnog neba, ulazimo kopnenim putem  pobedonosno u selo.

 photo IMG_20130821_131209_0_zpsf8766990.jpg

 Raspitujemo se i saznajemo da imaju dva vikend naselja na Dunavu u samoj blizini sela. Jedno je kad se produži putem prema Beloj Crkvi a drugo odmah iz sela prema Dunavu. Idemo prvo u to dalje pogotovo što smo čuli da je to vikend naselje u sklopu nekog zaštićenog parka prirode, ptice i barski ekositem. Tako nešto
Skrećemo sa puta za Belu Crkvu neposredno pred ovaj spomenik,

 photo IMG_20130821_131014_0_zps572332b7.jpg

 Tu se razilazimo sa asfaltom. Prvi put u tom danu.

 photo IMG_20130821_130900_0_zps6a5408c1.jpg

I izbijamo na baru.Izbrojali, ne i uslikali, bar dvadest različith ptica, uključujući labudove, rode, i još neke koje sam viđao na tv, a ne znam im imena. Sa jedne strane sam završetak Deliblatske peščare

 photo IMG_20130821_130504_0_zpsef668efa.jpg

a  sa druge, bara i  močvaran teren ,

 photo IMG_20130821_130621_0_zps26183210.jpg

 Provlačimo se između


 photo IMG_20130821_130330_0_zpsc63140f0.jpg

i Dunav

 photo IMG_20130821_130232_0_zps4205b1e8.jpg


 photo IMG_20130821_130226_0_zps91b7b0de.jpg

 photo IMG_20130821_130220_0_zps2c191f31.jpg

Vikend naselje, starteški skriveno u šumi,dosta kućica ima i svoj izlaz na Dunav,mada se da primetiti da su sve malo podignute uz nasip i dalje uz šumu. Očito da to Dunav sve lepo može da natopi kad mu se hoće. Konstatujemo da su verovatno u pitanju privatni rajevi, i odlazimo dalje.

Vraćamo se u centar Dubovca, pa levo preko ovog mostića,


 photo IMG_20130821_131322_0_zps0d1c04a8.jpg

pored gastabajterskih kuća, i opet izbiajmo na dunavski nasip.

Opet bara,mada ova ne izgleda uopšte tako romantično,

 photo IMG_20130821_131535_0_zps72ef6b42.jpg


 photo IMG_20130821_131614_0_zpsf2615318.jpg

Riblji retsoran i malo naselje na nekoj prevlaci izmedju glavnog toka Dunava i te spomenute bare/uvale. Silne mreže protiv komaraca ,dovoljno govore o poenti života na toj lokaciji. Idealno ako si ribar. Što veći alas to bolje. Nema velikih riba u maloj reci. Šta god o tome pričali ljubitelji malih reka.

 photo IMG_20130821_131638_0_zps183a0795.jpg

Vraćamo se. Prolazimo kroz mestašce Šumarak. Može da se živi tu. ali batice onda nema opera, shoping mol, diplomatski kor, penzioner a ministar itd.

 photo IMG_20130821_132502_0_zpsda35fb67.jpg

I tako cepamo mi opet stotku,petom ,reko da uslikam instrument tablu, da vidimo broj obrtaja....

 photo IMG_20130821_132519_0_zps551b06a3.jpg

Tu i pada konverzacija iz naslova. Peta? Ne brate, šesta!
Izvinjavam se, nisam znao,

 photo IMG_20130821_132533_0_zpsd5fb44d4.jpg

U Gaju smo ponovo, skrećemo prema Dunavu,tražeći to vikend naselje. Lep put ,cepamo, lagano dižemo uzbudjenje jer se približavamo kvalitenom terenu, kad

 photo IMG_20130821_133924_0_zpse4b8f7c4.jpg

divlja deponija. Srbija ,brate. Ono što je u normalnim zemljama resurs, kod nas je problem. Pogotovo što nikom ne pada na pamet da je cena nekretnine X eura ako je na putu nelegalna deponija, a ako nema deponije onda je X + Y*Z .

Ne odustajermo, ključan momenat. Odjednom nam se učini da asfalta nema više. Pravilo broj jedan,ako ti se u Srbiji čini da nema asfalta ispred tvoje šoferke, nema ga definititvo.

 photo IMG_20130821_133635_0_zps6d34b362.jpg

Oblak prašine nam je stizao us suret. Dovoljno, da se okrenemo za 180, šesta i nazad.

Kovin obilazimo, nismo ovaj put preterano raspoleženi da se zavlačimo po naseljenim mestima, više nego što je nužno. Obilaznica nas dovodi na most. Kada god naiđem na ovaj most,setim se svoje prve emocije i doživljaja istog. Išli smo iz pravca Smedereva, i gledano odatle most izgleda moćno i dugačko. I taman kad sam pomislio da smo prešli na drugu stranu shvatim da smo u stvari na pola Dunava,  na Kovinskoj adi i da ima bar još jedna trećina reke pred nama. Dunav je druga evropska reka , a na  pijedestal se ne stiže preko noći  i slučajno.

Kovinska ada,

  photo IMG_20130821_135601_0_zpsdae569df.jpg

tu sam leteo sa nekim likom, koji mi je poakzao šta sve  kipni avion može da uradi, ako se cepa kao KIA šestom.
ostatak Dunava,

 photo IMG_20130821_135618_0_zpsfccd8a77.jpg

Slika što sledi i nije nešto ,nego ovih dana baratam oko avio goriva, pa me natpis na rezervoarima podsetio na stvarnost. Jet Oil Serbia.

 photo IMG_20130821_135858_0_zps62493458.jpg

Smederevo, takodje se ne zadržavamo,već smo kratki sa vremenom, onako usput,

 photo IMG_20130821_140417_0_zpsa8a33326.jpg

U pripremi reportaže sam pročiato da gradski oci produžavaju trajanje manifestacije "Smederevska jesen " Meni je i vikend Smedervske jeseni svojevremeno bio dosta. Preporučujem.

Dalje put prati Dunav, vijuga i krivuda, malo ima asfalta, malo nema .

Znao sam generalno da je pogled  na Dunav vrhunski, da ima ekstra kvalitetnih kuća i naselja usput ali sam takođe zano da je magistrala Smederevo -Beograd opterećena saobraćajem te se u prvom redu kuća i vikendica ne može govoriti  o povartku prirodi ,miru ,tišini i čistom vazduhu. Ali povremeno ima dosta razmaka između puta i Dunava , pa je moguće da pojedine kuće bliže Dunavu a dalje od magistralnog puta predstavljaju male rajeve. Jedina geografska mana ,desne obale Dunava kroz Srbiju je okrenutost te strane na sever. Tragična je činjenica  da je leva obala Dunava,Banatska i Bačka, okrenuta na jug, ali je močvarnija i lošija za život, od desne obale ,koja je lepša i generalno zdravije izgleda ali je okrenuta na sever. Mikrolokacija može promeniti sve.To je detalj ako se priča o obali Dunava kroz Srbiju.

Čemu služi Opel na putu,

 photo IMG_20130821_141048_0_zps674692b5.jpg

da vozači japanskih i korejskih auta imaju šta obilaziti,

 photo IMG_20130821_141236_0_zpsbddeb908.jpg

Voćarski kraj, vinova loza, breskve, kajsije  i sl.

 photo IMG_20130821_141724_0_zps1a83e667.jpg

Najlepši pogled na tom  delu, trudio sam se da slika bude bolja,


 photo IMG_20130821_142048_0_zpse8760a22.jpg

Svojevremeno sam pitao neku glumicu,kako ona uspeva da zaplače u sceni kad treba ,kako da se smeje i slične emocije. Kaže, to ti je prosto ,vežeš neku adekvatnu emociju za adekvatnu priču, setiš se te emocije i priče kad treba da plačeš ili da se smeješ i to je to.
E verovatno sam ja iz nekog razloga ,a koji mi sada nije poznat,mesta koja slede na ruti  povezao sa onom drugom Srbijom.Kad god pomsilim na Kaludjericu, Vrčin , Boleč i sl ,ja odmah pomislim na Pink, farmu, Trubo Folk  i sve ostalo loše u prethodnih dvadeset i kusur godina. To je za mene ona druga Srbija. Iskustvo me je naučilo da generalizovanje nikad nije tačno, i da što je veća anomalija još je veće ono ispravno u nečemu, te verujem da u tim mestima više ljudi vole Thin Lizzy nego baba ratluk, ali eto tako nekako, neka duboka emocija u meni proradi na spomen tih naselja. Iz tog razloga samo jedna slika,

 photo IMG_20130821_142528_0_zps3a4f2ae4.jpg

Ulazimo u Beograd i svako svojim obavezama.

Sutradan mi stiže poruka na mobilni ,citiram :" na 180 km kroz Srbiju, manje od tri minuta zakšnjenja. ETO=ATO.."

Zbunih se , šta je ETO? da nija ETA evouluirala , i šta je ATO ?  Republika Srpska će kupiti ostatak slobode kada za to dodje vreme ,kakva sad ETA kakvi bakrači. To je ono što smo pričali u autu komentarišući dnevno političke aktivnosti,nismo spominjali druge eventualne kontekste na putu do slobode.

I setim se, vozač KIA-e je u stvari samo kontrolor letenja. ETO -Estimated time over (predvidjeno vreme preleta iznad neke tačke ) ATO -Actual Time Over ( stvarno vreme preleta iznad neke tačke )
Hteo je reći ,stigao je na vreme. I ja isto.
Dovoljno za telefonski poziv i kordinaciju oko pesme za reportažu . Zajednički odlučujemo,








четвртак, 25. јул 2013.

Sunčani Hvar

Za početak,slika sa jednog postera



Polazio sam iz Novog Sada obično oko ponoći ili nešto kasnije,ne žureći.

Prve godine trasa je bila NS-Bijeljina-Tuzla-Sarajevo-Mostar-Metković-Drvenik (odatle ide trajekt)-Hvar tj malo mesto Vrboska.
Povratak do Sarajeva isto, a onda Zenica-Doboj-Šamac-Osijek-Sombor-NS

Druge godine slično,NS,pa auto putem do Županje,na Tuzlu pa sve isto, a u povratku do Jablanice,pa na Jajce i Banjaluku,pa kroz Hrvatsku autoputem nazad u NS

Treće godine malo drugačije i zaobilaznije,od NS preko Kraljeva u Babin Most kod Prištine,pa preko Mitrovice i Zubinog Potoka u Crnu Goru,uz Moraču do Podgorice,pa preko Rijeke Crnojevića u Cetinje,Lovćen,pa Budva,Herceg Novi do granice sa Hrvatskom,pauza u Dubrovniku,Neum,Komin na Neretvi,pa Drvenik(trajekt). U povratku preko Dubrovnika na Trebinje,Foču,Čajnice do Višegrada,onda Mokra Gora i preko Valjeva nazad u NS. Na ovoj trećoj trasi smo tri noći usput prenoćili.

Lep restorančić na Neretvi pred Jablanicom,jutarnja kafica



prepoznatljiv motiv iz Jablanice,



i manje prepoznatljiv...



i nista manje zanimljiv: burek ispod sača!!

Posle obilnog i ne-masnog doručka,ajmo dalje,

sledi par slika iz kanjona Neretve,





U okolini Mostara izvršio sam pit -stop na vozilu, a potom  smo obišli Tekiju na Buni i  manastir Žitomisliće  , znamenitosti tog kraja.







Sledi stari grad Počitelj






a i kupovina sveže pastrmke iz Neretve za večeru



posle Metkovica svraćamo u Komin kod mog prijatelja Denisa.Pogled na Neretvu sa njegove terase



Ušće Neretve u more,iza se vidi Pelješac

pred sam izlazak na Jadransku obalu, prelepa Baćinska jezera



Najzad Drvenik,trajekt koji će nas prevesti



Čekajuci trajekt,

Po dolasku u Vrbosku, BX je spontano pronašao svoje rodjake...



i malo detaljnije za naše drage A-serijaše



Smeštaj je bio odličan, o tome kasnije. Ovo je deo terase-samo naše, a iza šumice je more



Ona pastrmka je ovako završila. Malko me ponelo hvarsko vino,pa sam je prepržio,ali bolja nikad nije bila.



Kao što sam već napisao, Vrboska je izuzetno tiho i mirno mesto sa više kilometara obale, čak i u špicu sezone imate osećaj da ste jedini u okolini.



U nastavku prethodne slike,



nenadmašno čisto more,

sa druge strane zaliva,prema Braču



evo i mene kako plutam ,



još malo obale,ima relativno dosta kupača,ali ih ne primecujete jer su stene tako konfigurisane da je svako od svakog zaklonjen



kula Kastilac, alternativan put sa plaže