петак, 1. јануар 2016.

Die Stimulation *



Ogledi o dizajnu 




Uvertira

" Bole te ćoše, sve su pare tvoje!"
" Que?"
" Šta ke?"
" Glava mi je još na godišnjem odmoru na nekoj plaži, pa te molim da biranim rečima, saopštiš sve što hoćeš da mi saopštiš"
" Kažem ti, sve su pare tvoje "
" Pa i inače su, mislim na onaj deo plate koji ostane posle kredita i davanja"
" A ne,ne. Ovaj put ima i ekstra"
" Ekstra? Svidja mi se kako razmišljaš. A koliko dobijamo?"
" Dobijaš, ne dobijamo."
" Dobijam?"
" Da ti dobijaš, mi ostali -ništa"
" Ovo je već dovoljno da podignem glavu,šta je reći ?"
" Die Stimulation!"
" Ko je dobio stimulaciju? Ja?"
" Čoveče o tebi pričam već pola sata.Šta, kao ne znaš?"
" Već sam ti rekao ,juče sam stigao,još so nisam opr'o sa ledja?"
" Praćeš se opet u moru?"
" A kako drugačije?"

Dva dana kasnije,
" Lože me za neku stimulaciju. Šta se dešava?"
" Ne lože te,stigao je predlog na astal"
" Videla si potpisan predlog ?"
" Da! "
" Dodaj mi mobilni."
SMS: " Kao da sam  dobio"

Inspirisan sledećim videom,



po laganoj kiši krećem.

Nije ni dvadeset kilometara prošlo, na predivnih 80 na sat, samo sam osetio kako zadnji deo pleše. Tristašezdeset,i lagano slećem u desno na njivu.
Prva reakcija, nisam ništa čuo da je puklo i dobro sam.  Otvaram vrata,sa leve strane sve u redu, prednja strana sve u redu, ,malo me vata strah šta ću videti sa desne strane,već mi je jasno da postoji solidna verovatnoća da je kratki godišnji gotov, sve u redu, zadnji deo takodje, trava viri iz felni, auto prljav da prljaviji ne može biti, Otvorim haubu-sve ja na svom mestu,kako ću sad izaći na put ?
Prilazi mi neki čovek iz kuće prekoputa,
"Jeste li dobro?"
"Jesam, jel imaš traktor,da me iščupaš ?"
"Ne treba ti, ako si ispravan samo pravo napred na kolski put, 20m metara, levo i na putu si."

Po izlasku na put, Oče naš, tri puta Zdravo Marijo, sura dve iz Kurana, prigodan citat iz Tore,setim se i Partije na čelu sa drugom Titom,tura yoge nidre,treći minut, osamdeset, peta prema Jasenovcu. Tanka je linija.

Posle dvadeset dana magle i niske naoblake, prvo sunce nakon tunela Tuhobić koji odvaja kontinentalnu od primorske klime. Za bolje poznavaoce " krivina srpska radost", vraća osmeh u auto, Sunce i more.

Nadobudno šaljem poruku:" Jesi li mislila na Balkansku ili na Evropsku stranu Učke?". Dok proveravam status isporučenosti poruke, desnim okom tabla "Jurčevići" ,neeeeee, to je prvo mesto na putu za Trst, Nije valjda da ću sad morati do granice pa polukruzno nazad,dvadeset nepotrebnih kilometara, idijote nadobudni?
Pumpa sa desne strane, ima i sa leve, ponadam se da mogu proći ispod /iznad autoputa i vratiti se kontra trakom.
aha.
"Samo napred pa se okreni kod naplatne rampe,"-reče mi radnik na pumpi.

Mnogo sam besan i ljut na sebe. Deset puta sam tuda prolazio i desilo mi se da sam promašio skretanje.

"Nemojte se žestit' "- nastavlja radnik- "to Vam je ovde stalna pojava, ali pošto ste naši, upozoriću Vas da pazite na policiju kod okreta pre putarine. Strancima ne kažem da se može okrenuti pre putarine."
Njegov skromni doprinos borbi protiv Novog svetskog poretka i Globalizacije.
Hvala,

Po tragovima ispred naplatnih kućica zaključujem:
kiša nije pala dva meseca, i ne manje bitno, stotine tragova polukružno levo, stvarno nisam jedini.

Udahni, tako, prvo vazduh u stomak pa u grudi, sad izdahni obrnutim redom...,osmeh u autu i rešen da mi više ništa ne kvari stuimulaciju.



Pula 

Kada sam počinjao vazduhoplovnu karijeru Pula je bila aksiom života. Da citiram jednog starijeg kolegu "Pula, to ti je Evropa"

Nažalost bile su podeljene slabe karte u igri što više. Tako je i Pula ostala sa one strane crte. Teško prežaljen gubitak.

U godinama  koje su došle,Istra je kompletno osvojena, Pula za kraj kao šlag na tortu.

Imam adresu, ali neću da  pogledam na internet, mapu ne mosim, gps je za devojčice, i moram priznati da sam iz prve nabo kvart-da se tako izrazim, ali tada počinje kuršlus ( koji ne postoji kada neko koristi gps, npr ).

Najbliža je bila jedna, za koju komotno mogu reći,:"Što joj Bog dao na lepoti i šarmu to joj je uzeo u razlikovanju levo/desno gore/dole", ali je toliko bila šarmantna da sam joj oprostio apriori.
Vrtim se u adekvatnom kvartu, ali 30 minuta i ne uspevam naći, spas mi nudi jedna autentična Istrijanka iz Beograda sa hrvatskim mobilnim. Kru' te maz'o! Ona, ne mobilni.

Apartman, iz kategorije "imao se rašta i praviti " lokacija početak šetališta Lungo Mare ( samo mu ime kaže gde je i šta je ) a prvi objekat na moru, ronilački klub.

"Šetaj malo pored obale bićeš pokupljen usput"
Nisam stigao da saopštim :"pa ja brzo šetam", već sam  bio  sam.

Ronilački klub i lik koji se kupa 10.12, popodne.


"Jel mnogo 'ladno?"
"Mmmm ne "

Šetam, tu jednostavnu lepotu šetališta je teško objasniti,





 Nekoliko kilometara pored mora i šume,



i već sam pun utisaka, sedam u neki lokal da popijem svoju prvu Pulsku kafu.
Decembar je i brzo pada noć. Večera pa grad.

Gradski trg,



pijaca, i sl, manje više u prolazu, većinu  raspoloživog vremena trošimo na Arenu. Tu i slušam priču o gradu.

Neki je rimski vojskovodja ( ime poznato nadležnim istražnim  organima), uočio da predmetna lokacija mnogo podseća na Rim. Čak ima i sedam brda, i naredio da se napravi kopija Rima. Od tada datira i Arena,



koja je kopija Koloseuma u idejnom smislu, grad od tada egzistira,ponosan na prošlost i sa političkim umećem loklanog stanovništva da zadrže svoj stil života bez obzira ko bio nominalni vlasnik društvenog uredjenja. Krajem XX veka živeli su ljudi koji su ceo svoj vek proživeli u istoj zgradi/kući i za to vreme promenili 4 države ( K und K monarhiju, Italiju, SFRJ, i na kraju Hrvatsku).

 Ono što je meni bilo interesatno je arhitektura, ali bez ulaženja u suvoparna objašnjenja. Opšta slika recimo. Tačno se vidi šta su dizajnirali rimljani, šta austro ugari, šta komunisti, a šta tranzicione vlasti. Domaćica voli da naglasi : " sve što je napravljeno da valja, napravili su austrougari. " Moram priznati interesantno. Razgovor teče do dugo u noć na kapiji Arene, uz komentare vezane za kulturnu scenu, po kojoj se Pula ponosi, koncerti i filmski festivali. Volim da čujem priču ko sve nije dobio odobrenje da peva u Areni. Realno, ja sam to od Pule i očekiva'.  Da je drugačije,bio bih razočaran. Ovako zaljubljen u grad ,i mrtav umoran od puta i uzbudjenja ležem.

Naravno da sam ustao i izašao iz kuće 40 minuta ranije i ponovo na brzinu obišao Lungo Mare i ronilački klub.



 Jutarnja izmaglica, reski morski vazduh i galebovi, nema ni turista. Raj.
Vozimo se u Rovinj.


 Dok čekam, pijem kafu i uživam na Suncu. Nadam se  da će maloj deci ova jutarnja rovinjska kafa dati potrebni potencijal za trud u karijeri.



                       Sunce tudjeg neba,u praksi 


U povratku Fažana. Kafa sa pogledom na Brione. Oni sami neki drugi put. Fažana ne deluje loše,ali nekako nije velika, a previše mi je poznata. Bojim se da je gužva leti.

Nazad u vazduhoplovne krugove.
Ja lično sam stvarno smatrao/smatram da je posao u Kontroli letenja na Pulskom aerodromu, verovatno jedan od vrhova na ovom svetu, kada se sve stavi na papir. Sa takvim stavom ulazim u zgradu tornja i penjem se na kupolu. Pogled kao izmišljen, sa tri strane more,a zelenilo okolo, zimi mirno, taman da se čovek odmori ( a primi platu da pokrije režijske  troškove )  i pripremi za  leto. A ono je interesantno,dinamično i  izazovno. Sa kolegama razmenjujem priču u stilu:
 " 'El sa švedjankama ( misli se na pilotice )  na švedskom ? "
 I onda jedna pokvarena provokacija :" jel i Vama Uprava  plaća održavanje nivoa osposobljenosti švedskog jezika kao nama? "

Zahvalan na ukazanoj časti, krećemo prema sportskom aerodromu u Medulinu.

 Sportski aerodrom kraj istoimenog mesta dat pod koncesiju porodici Delić. Za one koji ne znaju, Glava porodice, Stariji Delić (tako ga svi zovu ), je svoje ime stekao kada je svojevremeno u Borovu napravio najbolji aeroklub u bivšoj SFRJ. Ima leba i bez neba, al nije sladak, pa se nakon svih peripetija skrašava u Medulinu, i tu nastavlja da radi ono što najbolje zna. Da vodi uspešan biznis u generalnoj avijaciji. Kada mi je skrenuta pažnja, iz kakvog minusa su napravili to što imaju danas, samo sam oborio svoj sombrero u znak poštovanja. Ah da, pošto će mala deca ovo čitati trebali  bi da znaju da se  takav uspeh postiže jedino radom i znanjem. Ovo drugo su dokazali a prvo sam svojim očima gledao, duboko u noć su ostali da betoniraju neke prilaze aerodromu. A to sve na kraju letačkog i mehaničarskog dela radnog dana. U jednom danu tri dnevnice. Ništa nije slučajno. Pa ni uspeh.

U jednom trenutku,
" Šta si rekao koliko imaš sati?"
" Stotinjak"
" Sedaj, šta čekaš?"
Kada su se obrtaji ustabilili, izlazimo na liniju poletanja, i krećemo.
" Ha, pa ovo je bolje od shoping molova. Gde je  Sv Katarina,tu mi je ujak služio vojsku?"
" Pravo ispred, malo dalje Brioni, grad ispod ..."





" Šta je ovo desno?"-pravim se i glup i slep
" Pula international"
" Uf!!!"



" Šta si rekao koliko imaš sati?"
" Dovoljno da preuzmem"
" Pustio!"
" Preuzeo!"


" Jel može jedan low pass?"
" Odobreno"


" Uključi forsaž!"







Iza toga,  ni istorija ni kultura ni arhitektura me nisu interesovale.

Hvala što sam ispunio tinejdžerski san.

Slovenija 

Gre'ota bi bilo nespomenuti Sloveniju, koju forsiram usput. Na jednom bilbordu:

 "Flaširana voda u samoposluzi je 1000 puta skuplja od vode iz česme"

  Sve ostalo bi bilo: "suvišne metafore i preterane umetničke slobode".


Italija


Religija, a ne potreba


Već uveliko odomaćena u repertoaru, ali se uvek imam čime oduševiti. Naročito njihovim smislom za uzimanje para. Tu su najjači. Kao uvod u priču, pred put iz Pule stiže priča kako i zašto teroristi ne mogu ništa Italiji. Parafrazirano:

 Musa i Jusuf sleću na napuljski aerodrom sa idejom da se se ukrcaju na neki lokalni let i da sve dignu u vazduh-u znak protesta zbog nekih bliskoistočnih vatikanskih kombinacija. Po sletanju, treba da odu do grada da preuzmu eksploziv od nekog svog jataka. Taksista ( nelegalni)  koji ih kupi na aerodromu, vozi ih 4 puta ukrug oko hotela, i naplaćuje im vožnju 320 eura. A daje tip Đuzepeu ,koji ih je odžepario po izlasku iz taksija. Tu im je neko ukrao i torbe, a vrhunac predstavlja Đovani koji prodaje aviokarte, i koji im prodaje biznis klasu na letu, za koji je znao da je već otkazan. Teroristi, uništeni, finasijski iscrpljeni i unakaženi beže plivajući prema Libiji.

Razmišljam o tome.I meni je Đuzepe prodao karte za let iz Treviza, i još mi preporučio da u Meštreu sednem na autobus koji me direktno vozi sa stanice na aerodrom za tričavih 12 eura. Povratna sa popustom ,ako se plati unapred i u kešu 24 eura, ali nemaju kusur od 25.
E, ne''š!
Na nekom šalteru pitam jel ima voz i pošto je do Treviza, i od Treviza bus do aerodroma. Voz 3 eura, bus euro i dvadeset.
Đuzepe, ovaj put ti plivaš.

Setim se da Trevizo ima neki odbojkaški klub, te bi moglo biti fino, tu su ovi naši šampioni igrali, a oni su mogli birati i gde će igrati i gde će živeti.
Silazim sa voza, lagano krenem ,nadjem centar pa ukrug. Ceo grad je na nekim vodenim tokovima, jer nisam siguran šta je prirodna reka, šta je kanal, šta je veštački tok, sve u svemu, oličenje idealne uklopljenosti elemenata Sunčevog sistema,vodonika i kiseonika.Uz napomenu da i neorganske materije kao što su beton, asfalt, i cigle skladno dišu sa ambijentom i iskreno uživam u šetnji.




Roknem i jedan espreso. Lep, dobar i na mestu gde nema turista. Toplo preporučujem svakome Trevizo kao stanicu na putu. Predivan gradić,onako kako samo Italijani umeju da naprave mali funkcionalni grad.


Italijanski dizajn,savršenstvo linija i boja


Sedam u bus, i opet u pokrajini Veneto nemaju da mi prodaju kartu, te polako počinjem istu da volim. Jedna ulica, druga, treća, još uvek smo medju kućama i objektima male privrede. Malo stajalište zgrada kao omanji tržni centar, kaže jedna gospodjica :

" Vi sa rancima za Ryanair,silazite ovde"
"???? u dobro si mi rekla, ja bih išao i čekao aerodrom a ne kiosk za poletanje".

 E toliki je aerodrom. Sve ukupno od stajališta autobusa do piste nema 150 m. A i to je mnogo ako ima. Ni manjeg aerodroma ni veceg biznisa (150 000+ putnika na mesečnom nivou) U odlaznom holu, kako ovo zvuči grandiozno, pokretne stepenice samo na dole. To deluje onako baš talijanski, 5 eura po putnika i što brže upakivanje u avion, nazad nema. Savršentsvo, i lepa lekcija našima, onima koji hoće da uče i rade.


Valensija

Naravno da sam prećutao ,neke oporne  elemente koji su se bili javili oko te priče sa Die stimulacijom, i koje najblaže rečeno nisam uspeo da razumem ali su naterale da donesem jedinu moguću odluku:
Spičkaću kompletnu Die stimulaciju,neću sebi  ostaviti ni  dinara.
Da ne bi posle bilo da sam se zbog para trudio.

 Inicijalan plan su bili Kanari, ali zbog organizacije u poslednjem trenutku, odlučujem se za isprobano -Valensiju. Kako sam opširnije pisao u prethodnim reportažama ne samo o Valensiji nego o čitavom tom delu Mediterana  ovaj put ću se zaustaviti na desetak slika, koje će pokušati da opišu lepotu grada,uživanje u plodovima rada i besomučno  trošenje stimulacije.

1. Ljubav


 Karmen, kada budeš šetala  seti se zašto ne šetamo (tj čeznem da prodjem tvojim ulicama a da nisu zatvorene  )

2. Pozdrav Suncu 3! 




3. Za hiljadu vrlina 

1-5                 10-6
2-18               11-4
3-2                 12-35
4-8                 13-3
5-4                 14-3
6-10               15-62***
7-17               16-36
8-5**             17-27
9-2                 18-6



                                  ***




**-potpuno ravna. Ništa ne testira ,volju i poštenje kao partija golfa.
Napomena: prva kolona broj rupe ,druga broj pokušaja


5. U knjižari posvećenoj filmu, arhitekturi i dizajnu,


                     I tata bi sine, primer SFRJ dizajna-123str

6. Anglosaksonski dizajn, savršenstvo funkcionalne jednostavnosti




7.   Malo pivo-39 centi, veliko-79,espreso-50 ,


Anticrisis


8. Večna inspiracija-dolina reke Turije


9. Španski dizajn,

 a) novo




b) staro,



10. Sedište jednog od timova za festival falla (lutaka na duvanje i za spaljivanje p.a)




11. Joko ovo, Joko ono i ubiše Lenona


Let it be- designed by Omega Architecten B.V., Frank Laupman, Holandija 

12. Design by Ricardo (Portugal ) , Caffe bar Pessoa-Rusafa



13. Crno je dole!



                                 Mediterraneo

Ove dve poslednje slike ,definisaše i pesmu,





Ako je i od stimulacije, dosta je.

*-da razbijemo svaku sumnju oko finasijskog okvira priče. Do izlaska u štampu ove priče nikakav finasijski efekat se nije desio. Ali sam ostao pri stavu koji sam i izrekao po potvrdjivanju informacije " Kao da sam dobio".

Takodje mi nije želja da kukam za pare, jer osim što nisu jedine motivišuće, ipak je bilo dovoljno i  za jednu razglednicu sa jednostavnim tekstom.
Hvala.