четвртак, 11. април 2013.

Dvougao-Grudi Balkanske

Ime joj kaže šta će biti. . Dve ili više spojenih reportaža.Opet isti glumci i autori. Da vidimo kako to izgleda malo južnije.

Put sam podelio u više etapa (i dana), otprilike ovako nekako:

Odlazak,dan prvi: NS-Grabovo-manastir Manasija- Resavska pećina-Lisina,vodopad Veliki Buk-manastir Ravanica-Vranje

Dan drugi:Vranje-Prohor Pčinjski-granični prelaz sa Makedonijom-Staro Nagoričane-ulaz u Grčku kod Evzonija-Paralija-autoputem viaTermopil-Atina

Dan treći:Atina-Pirej-Korintski kanal-Mikena-preko Peloponeza via Megalopolis-Olimpia-Kilini(trajekt) Zakintos-Argasi

Boravak na Zakintosu

Povratak,dan prvi:trajektom do Kilini-Patra-mostom preko Korintskog zaliva-Delfi-Amfisa-Trikala

 Dan drugi:Trikala-Kalambaka-Meteori-Grevena-Niki-(ulaz u Makedoniju)- Bitola-Ohrid

 Dan treći:Ohrid-Sv.Naum-preko Galičice Bitola-Skopje -Preševo-NS

Ukupno 3480 km,6 dana voženja,4 noćenja na putu.

Pošli smo laganica, bez ikakve presije... U toj nameri prvo smo obišli nekoliko kulturno istorijskih i prirodnih znamenitosti po Srbiji...
Pošto ne volim auto put,nadomak Svilajnca smo skrenuli levo i stigli u selo Grabovo.



rodna kuća vojvode Sindjelića,



Odatle dalje, stigosmo do manastira Manasija,poznatog i kao Resava.Tu se nalazila čuvena resavska,prepisivačka škola datira iz 1418.godine.



Ulaz u Manasiju,ogromne kule,ukupno 11, izazivaju strahopoštovanje kod posetilaca,



Od poznate resavske škole, danas postoje samo zidovi. Pogled iz nekadašnje učionice na manastirsku crkvu:



Prateći reku Resavu,stigosmo i do resavske pećine,



Početak puta u središte zemlje,



Resavska pećina je otkrivena tek 1962 godine, a nakon 10 god.tj 1972. otvorena je za javnost. Duga je 4,5 km, istražena je u dužini oko 2800m, a trasa za turiste je uredjena u dužini oko 800 m,i spušta se podosta u dubinu u odnosu na ulaz. Temperatura u pećini je stalno 7 stepeni,i izuzetno visoka vlažnost,od 80 do 100%. Unutrašnjost pećine obiluje brojnim i raznovrsnim dvoranama, kanalima, galerijama, stubovima, stalaktitima, stalagmitima, draperijama i okamenjenim vodopadima...







smrznuti, ugledasmo sunce,



Posle pećine vodopad Veliki Buk. Opravdava ime u zimskim mesecima, kad se i do 10.000 litara u sekundi obrušava niz 20 metara litice. Leti, kao na ovoj slici curi jedva 120 l/sec!



U prirodno lepom okruženju, ljudi imaju pomalo šaljiv smisao za reklamu,



Alo, čovek ništa nije slagao...!



U suton stigosmo do manastira Ravanica, kojeg je sagradio car Lazar oko 1380, i nakon više vekova seoba, po njegovoj želji tu danas i počiva.




Grb cara Lazara,




Prelaz u Makedoniju je 2-3 km posle jednog od najstarijih manastira u Srbiji, Sv.Prohora Pčinjskog. Sagradio ga u X veku Vizantijski car Diogen, danas postoje samo fragmenti iz tog doba.



I poslednja u ovom nizu, crkva Sv.Djordja , sagradio u prepoznatljivom stilu kralj Milutin. Nalazi se u selu Staro Nagoričane, Makedonija.



Kroz Makedoniju,pre Skoplja,





Put kroz Vardarsku dolinu,



I najzad Grčka,



Ako nešto nisam pobrkao, jedan od ovih vrhova je Olimp, stanište bogova iz grčke mitologije.



Tvrdjava Platamonas, 13.vek



Sendvič-pauza u dolini Tempi,



dalje prema jugu...



Prilično monotoni krajolici,



Velike površine pod vinogradima,



Spomen obeležje poznate bitke u Termopilskom klancu .Termopilska bitka (avgust 480. pne.) je bila bitka između saveza Grčkih gradova-država i Persijskog carstva.

Daleko brojniji Persijanci su napredovali prema Atini, a Grci su odlučili da ih zadrže u planinskom prolazu Termopile (u prevodu sa grčkog "topla vrata"), da dobiju dovoljno vremena za evakuaciju Atine i da  pripreme jaču armiju. Spartanski kralj Leonida je komandovao odbranom. Sa 7.000 vojnika zadržavao je 200.000 Persijanaca. Koristeći povoljan teren, dobru strategiju i dobru obučene vojnike uspevaju da zaustave i izazovu teške gubitke Persijskoj armiji. Osvajanje Termopilskog klanca je dalo Persijancima mogućnost da kontrolišu široke oblasti sve do Korinta, a posebno im je dalo mogućnost napada na Atinu. Iako pobednici Persijanci su pretrpeli gubitak morala zbog teških gubitaka.

Od 7000 Grka, bilo je 300 Spartanaca koji su svi izginuli i njima u spomen oko Leonidinog spomenika je zasadjeno 300 čempresa. 2 avgusta, baš kad sam prolazio, održavano je obeležje tog dogadjaja.





U večernjim satima stigosmo u Atinu.Neopisiva gužva je na ulicama, koje su inače dosta loše obeležene. Npr, za Akropolj tj centar uopšte, nema putokaza i sve se svodi na vizuelnu orijentaciju.

Inače, koliko sam zapazio, u Grčkoj su relativno dobro obeleženi auto putevi i glavni pravci, ali su sporedni tj. lokalni katastrofa. Na glavnim putevima pored Grčkog teksta, ima i ispis latinicom i to sve velikim slovima, a lokalni putevi samo grčkim pismom i malim slovima, koja su za neupućene dosta nerazumljiva.

Ne pomaže ni mapa ako je pisana latinicom, a u manjim mestima je i problem sporazumevanja, jer osim u primorju, Grci ne govore strane jezike.


Atina, Kula Vetrova, poznata i kao horologijum (ili horologion, tj. časovnik), je osmougaona sahat-kula od pentelijskog mermera, na rimskoj agori u Atini. Građevina je kombinacija sunčanog sata, klepsidre (vodenog sata) i vetrokaza. Navodno ju je izgradio Andronik iz Kira oko 50. pne.Građevina je visoka 12 metara, prečnik joj je oko 8 metara, u antici je na vrhu imala bronzanu figuru Tritona, u vidu vetrokaza, sa štapom u ruci, koji je pokazivao pravac iz kojeg su duvali vetrovi .





Rimska agora, sagradili Rimljani u grčkom stilu, kad su zauzeli antičku Grčku.



Pred ulazom na Akropolj. Pošto je bila noć, nije se moglo ući, a ulaznica je 12 e.Akropolj (grčki akros, vrh, polis, grad, doslovce "grad na brdu"), je stenovito brdo, antičko svetilište posvećeno grčkoj boginji Atini.Visine je oko 150 m, a sam vrh čini platforma dimenzija 300x150 m, gdje se nalazi arhitektonski kompleks. Brdo je prvi put utvrđeno zidovima u mikenskom periodu, a delovi tih prvih zidina su i danas vidljivi. Zidovi utvrđenja koji danas dominiraju su izgrađeni poslije persijskih ratova u prvoj polovini 5.veka pne.Izmjene su rađene u Periklovo doba i kasnije, kada je Akropolj postao glavno uporište grada.



Partenon, posvećen Atini Parteno, zaštitnici grada, najljepša građevina Akropolja, Izgrađen između 447. i 438. godine pne, kao deo velikog Periklovog građevinskog poduhvata. Ovaj takozvani Periklov Partenon (Partenon III), je zamenio jedan raniji hram u mermeru, koji je građen posle bitke na Maratonu, negde oko 490. pne i koji su Persijanci srušili 480. gpne. Partenon II je zamenio jedan još raniji, koji je građen oko 570. gpne.



Stare kuće u podnožju Akropolja. Kažu da su veoma slične bile i u Periklovo vreme.



Plaka, lepe stare uličice pod severnim obroncima Akropolja.Veoma posećena, Boemska četvrt, kafići,restorani, ateljei... vrlo živo i u sitne sate

Upozorenje: kugla sladoleda 3 e




Unutrašnji zid jednog od kafića,



Dan 3. Ajmo dalje...

Διώρυγα της Κορίνθου -na ovo sam mislio-kad vam ovako nešto piše na putokazu, aj znajte kuda treba ići.

Korintski kanal je kanal koji spaja Korintski zaliv sa Saronskim zalivom u Egejskom moru. Prolazi kroz uski Korintski prolaz i razdvaja poluostrvo Peloponez sa ostatkom grčkog kopna, čineći ga tako ostrvom. Kanal je dug 6,3 km, širok 21 metar i građen je u periodu od 1881-1893, a više pokušaja gradnje je bilo još od antičkog doba.






Kažu da je prava Grčka Peloponez.

Gledano istorijski, verovatno jeste tako jer  se istorija antičke Grčke  najviše "dešavala" upravo ovde.

Mikena. sagradjena oko 1350. pne je bila "zlatni grad", centar moći Mikenske civilizacije i Agamemnonova prestonica.
Jedan od najstarijih gradova na svetu uopšte, u novije vreme je nanovo otkrio poznati arheolog Sliman oko 1876.god.
Poznata i po zlatnim maskama sa preminulih vladara.

Ulazom dominiraju tzv Lavlja vrata



Lavovska grobnica



Izuzetno verna maketa današnjeg izgleda Mikene, u muzeju pored. Ulaznica u kompleks 8e, deca free



Inače, do Mikene se stiže odvajanjem sa autoputa Korint-Tripoli. Postoji veliki putokaz na auto putu, jedan odmah po odvajanju, i dalje više ne... Jedna baka kod koje smo kupili odlično crno vino nas je uputila kako stići, čim sam izašao iz kola i krenuo ka njoj sa mapom u ruci ,nasmejala se i upitala: Mikena...?

Znači nisam jedini .

Zbog već pomenutog problema i izuzetno monotonog krajolika bez vizuelnog orijentira, zalutao sam...

Kroz nepregledne plantaže pomorandži (podsetio sam se filma "Deca kukuruza") promašio sam neobeleženo skretanje , potom dva puta pitao neke ljude koji su me uputili na treću stranu, krenuo sam ka Argosu i Nafpliu, umesto Tripoliju...
I to lokalnim putem...



Nije baš ceo put tako krivudav,ali nije ni puno bolji, imate utisak konsantnog uspona, iako je najviša kota na toj deonici na oko 700mnv.



Pametno korišćenje snage vetra,na planinskim visovima oko 1200 mnv,

U Tripoliju, tvrdoglavo nastavljam dalje prema Megalopolisu-varošici zvučnog imena odakle se nastavlja za Kalamatu, najjužniju tačku i odvaja za Pyrgos,gde sam se ja zaputio .

Prilično naporan put, delom trasa vodi i preko 1100 mnv, što 3. avgusta u podnevnim satima na peloponeskom suncu nije nimalo lako.
Sasušen krajolik.



Na celom putu ima samo nekoliko sela i to visoko u brdima, put na delu kroz sela je toliko uzan da mislite da ste u nečijem dvorištu, a mozda i jeste? (pozajmljena fotografija, selo Andritsena)-nisam više imao živaca da slikam...Mislio sam kad imam trajekt i kako ću do Olimpije.


Najzad stigosmo i do Olimpije.Prvobitno svetilište posvećeno Zevsu,mesto održavanja prvih olimpijskih igara 776.gpne.
Mislim da su je lakše arheolozi pronašli nego ja ,prateći Grčke putokaze. Doslovno sam udario nosom o kapiju od kompleksa, a da nigde nije pisalo gde sam i šta je preda mnom





Nakon Olimpije najzad na pravom putu Pyrgos-Patra. Široka varijanta auto puta bez ograde i ostrva, sa po dve trake u jednom smeru. Ravno,milina...

Sa tog puta se odvaja za Kilini, mesto odakle kreće trajekt za Zakintos, a i Kefaloniju, treba paziti!
Trajekt za nas 4-ro i auto je kostao oko 65e u jednom pravcu!

Konačno da mogu da spavam dok se vozim..



Prvi kontakt sa Zakintosom,u smiraj dana

Argasi, jutro, nešto pre 8 sati. Po meni najlepše doba dana na moru
Nema žive duše u krugu hotela.

Hotel je bio "Iliessa beach" mali, prijatan, lociran na samoj plaži, Ako niste previše razmaženi po pitanju smeštaja, odličan izbor. Usluga polupansion, dorušak švedski sto, večera u obližnjem restoranu, 10 jela u izboru.



Izlaz na hotelsku plažu



Hotelska plaža kao i sve u Argasiju je veoma uzana, ali je more toplo i čisto. Srećom tu je XM inače bih se ucrvljao na jednom mestu


Jutarnja izmaglica



Pošto me mesto ne drži, krenusmo u obilazak ostrva.Gerakas beach, ekološki rezervat i mesto gde se legu kornjače Careta-Careta. Ulaz je besplatan, ali ste limitirani na 3 sata (ako se sećam) ili...??



Zaista čisto more



Za sve koji vole pesak, idealno

Pošto je vreme isteklo, idemo dalje...

Jedna od plaža u blizini mesta Vasilikos,



A ovo je rt Agios Nikolaos sa istoimenom crkvicom,



Plaza St.Nicholas, odma pored, vodeni sportovi, muzika, barovi na plaži, mladi je jako vole



Pogled sa istog mesta, na drugu stranu

Kao i prethodna slika



st.Nicholas beach iz drugog ugla



Samo kilometar-dva dalje



Ova biljka uspeva i buja u vrelom pesku, ne može čovek bos da stoji koliko je vrelo...

Hotel uveče, opet mir i tišina..



Sto za vazdušni hokej, klincima se svidelo

Pogled na mesto Alikanas, severno od Argasija,







Pod maslinom,

Plaža Xigia, poznata po podvodnim izvorima sumporne vode.
Dok ste u vodi, ne oseti se, ali kad se vratite u hotel, ni 5 tuširanja vam ne pomažu. Kao da ste se mazali mućkovima .



Takodje i uvala pored ima pećinu sa šljunkom tik uz more.



Nije mraz, nego prašina iz obližnjeg kamenoloma,

Нема коментара:

Постави коментар