уторак, 1. јануар 2019.

HILJADARKA





Vlastelinka

Mica službenica je bila neumoljiva. Orginal uplatnica sa pečatom. Ako i uplatim elektronski, moram doneti uplatnicu sa pečatom. Besan odlazim do prve banke. Otvaram vrata. Dobro je, nema gužve. Samo jedna žena oko trideset pet godina starosti u farmericama broj manje. Stajem i slušam razgovor između nje i bankarke.
„Dobar dan. Treba da otvorim tekući račun. Nisam nikad do sada to radila. Šta mi treba od dokumenata?“
„Samo lična karta. Gde ste se zaposlili?“
„Imenovana sam u upravni odbor Vodovoda.“
„Čestitam.“
„Hvala. A gde sve mogu podići pare?“
„Sa ovom običnom karticom u svakoj našoj poslovnici ,a ako hoćete mogu Vam se uraditi i debitne kartice pa da podižete i na bankomatima.“
„A kreditne kartice?“
„Nakon što primite tri naknade za članstvo u upravnom odboru. Da li možete sačekati sa strane dok Vam pripremimo sve papire?“
„Da.“
„Hvala. Izvolite gospodine.“
„Ova uplatnica i ako mogu da doniram novac na račun jedne NVO?“
„Svakako. Koje je udruženje u pitanju?“

„Fondacija Svi su isti!







ČISTILIŠTE


        Sveti Petar češkao je svoju dugačku bradu. Druid u beloj mantiji sedeo je pored njega.
 „Predstavite se,“ izgovorio je oštro sveti Petar.
 „SFRJ,“ odgovorila je nežno crnka.
  „DDR,“ plavuša je spojila pete u stav mirno.
 „Imate jednu priliku da kažete nešto u svoju odbranu, pre nego što Vas pošaljemo u raj ili pakao.       Dakle?“
„Ja sam stvorila najsavršeniju štampariju dosijea praćenih lica.“ Izjavila je ponosno DDR.
 Druid je bio u šoku. „ Očekujete mesto u raju jer ste uhodili vlastite građane?“
„Nije stvar u praćenju nego u niskoj ceni konačnog proizvoda u ovom slučaju odštampanog lista   papira. Naš model štamparije uzor je modernoj industriji.
 „Jeste li i Vi gospođice bili tako domišljati?“
„Nisam. Ja sam stvorila društveni okvir u kojoj je pesnik napisao i slobodno objavio:

On ugleda mjesec iznad sebe i reče,
Bože, kako neki mogu gore,
A ja i Žuga ni na more?“

„DDR peti krug pakla, SFRJ prvi“, predložio je druid.
„SFRJ ipak ide u raj.“
„Zašto?“
„Kultura nema alternativu!“







MINISTAR

         Od kada je postao ministar inostranih dela, Mića je sve ređe navraćao kod mame. Ona se brinula zbog njegove loše i neredovne ishrane. Stogodišnja porodična odanost partiji dala je mnogo, ali i uzela mnogo. Danas, prvog jesenjeg dana, otkazao je sastanak sa privrednicima iz dijaspore da bi ručao kod majke. Napravila je jaja sa graškom i servirala mu u njegov omiljeni plavi tanjir sa medama. 
„Bila sam juče sa Jocom i Mikom iz Obaveštajne uprave.“
„Dosađivali su ti?“
„Nisu. Spominjali su problem sa imenovanjem ambasadora u Londonu.“
„Mama, molim te…“
„Ja nikad ne bih imenovala Žiku, njihovog školskog drugara. Jednostavno nije diplomata. Ministar si, sam odluči, ali Vera Hadžipešić ima sve potrebne kvalifikacije.“
„Mama, predsednik imenuje.“
„Na obrazloženi predlog vlade. Nedaj da ti se niko meša u posao!“

S proleća, mama je htela da se prošeta sa sinom po Adi. Pozvala ga je.



„Je li dolaziš danas?“
„Ne mogu. Idem za London. Vera pravi prijem, predala je agremane kraljici.“
„Ponesi jaknu, London je hladan.“


Нема коментара:

Постави коментар