Vlastelinka
Mica
službenica je bila neumoljiva. Orginal uplatnica sa pečatom. Ako i uplatim
elektronski, moram doneti uplatnicu sa pečatom. Besan odlazim do prve banke.
Otvaram vrata. Dobro je, nema gužve. Samo jedna žena oko trideset pet godina
starosti u farmericama broj manje. Stajem i slušam razgovor između nje i
bankarke.
„Dobar
dan. Treba da otvorim tekući račun. Nisam nikad do sada to radila. Šta mi treba
od dokumenata?“
„Samo lična
karta. Gde ste se zaposlili?“
„Imenovana
sam u upravni odbor Vodovoda.“
„Čestitam.“
„Hvala.
A gde sve mogu podići pare?“
„Sa ovom
običnom karticom u svakoj našoj poslovnici ,a ako hoćete mogu Vam se uraditi i
debitne kartice pa da podižete i na bankomatima.“
„A
kreditne kartice?“
„Nakon
što primite tri naknade za članstvo u upravnom odboru. Da li možete sačekati sa
strane dok Vam pripremimo sve papire?“
„Da.“
„Hvala.
Izvolite gospodine.“
„Ova
uplatnica i ako mogu da doniram novac na račun jedne NVO?“
„Svakako.
Koje je udruženje u pitanju?“
„Fondacija
Svi su isti!“
ČISTILIŠTE
Sveti Petar češkao
je svoju dugačku bradu. Druid u beloj mantiji sedeo je pored njega.
„Predstavite se,“ izgovorio je oštro sveti
Petar.
„SFRJ,“
odgovorila je nežno crnka.
„DDR,“ plavuša je spojila pete u stav
mirno.
„Imate jednu priliku da kažete nešto u svoju odbranu, pre nego što
Vas pošaljemo u raj ili pakao. Dakle?“
„Ja sam stvorila
najsavršeniju štampariju dosijea praćenih lica.“ Izjavila je ponosno DDR.
Druid je bio
u šoku. „ Očekujete mesto u raju jer ste uhodili vlastite građane?“
„Nije stvar u
praćenju nego u niskoj ceni konačnog proizvoda u ovom slučaju odštampanog lista papira. Naš model štamparije uzor je modernoj industriji.
„Jeste li i Vi gospođice bili tako domišljati?“
„Nisam. Ja
sam stvorila društveni okvir u kojoj je pesnik napisao i slobodno objavio:
„ On ugleda mjesec iznad sebe i reče,
Bože, kako neki mogu gore,
A ja i Žuga ni na more?“
„DDR peti
krug pakla, SFRJ prvi“, predložio je druid.
„SFRJ ipak
ide u raj.“
„Zašto?“
„Kultura nema
alternativu!“
MINISTAR
Od
kada je postao ministar inostranih dela, Mića je sve ređe navraćao kod mame.
Ona se brinula zbog njegove loše i neredovne ishrane. Stogodišnja porodična
odanost partiji dala je mnogo, ali i uzela mnogo. Danas, prvog jesenjeg dana,
otkazao je sastanak sa privrednicima iz dijaspore da bi ručao kod majke.
Napravila je jaja sa graškom i servirala mu u njegov omiljeni plavi tanjir sa
medama.
„Bila sam juče sa Jocom i Mikom iz Obaveštajne uprave.“
„Dosađivali su ti?“
„Nisu. Spominjali su problem sa imenovanjem ambasadora u Londonu.“
„Mama, molim te…“
„Ja nikad ne bih imenovala Žiku, njihovog školskog drugara. Jednostavno
nije diplomata. Ministar si, sam odluči, ali Vera Hadžipešić ima sve potrebne
kvalifikacije.“
„Mama, predsednik imenuje.“
„Na obrazloženi predlog vlade. Nedaj da ti se niko meša u posao!“
„Je li dolaziš danas?“
„Ne mogu. Idem za London. Vera pravi prijem, predala je agremane kraljici.“
„Ponesi jaknu, London je hladan.“
Нема коментара:
Постави коментар